ADOPTED

#3# SCAR

Jutro.

Nikada nisam imala problema ustajati rano. Zapravo svako jutro od 6 sati dolazila bi Sandra( vještica), a ja bih od 5 do 5:45 bila na trčanju, tako da ona uopšte nije ni znala da ja idem na to trčanje.

Ustala sam te se tiho spremila da kao i inače pokušam nekoga ne probuditi. Bila sam spretna i snalažljiva. Obukla sam crnu trenerku i crni duks te  sam krenula po svoje patike koje su se nalazile ispod ormarića za obuću. Dap, morala sam ih držati ispod jer bi ih Sandra vjerovatno uzela da zna da ih imam, a Louis mi ih je kupio prije par mjeseci. Inače ona mi je uzela već troje koje sam dobila oh Harryja i par komada odjeće. Nije me podnosila, ne znam zašto.  

Da je ljubomorna, nije jer od mene je starija vise od 10 godina. Voljela bih da mogu ponekad pročitati ljudske misli da samo na trenutak vidim šta misle..

Izašla sam iz sirotišta te se uputila prema meni već dobro poznatoj stazi. Malo će  mi sve ovo nedostajati kada odem. Louis mi je ponudio smještaj na neko vrijeme dok ne pronađem nešto za sebe. Vjerovatno ću napustiti Lincoln kada nađem adekvatan smještaj i grad u kojem će taj smještaj biti. Nisam još uvijek odlučila gdje da se preselim, ali idem daleko od Lincolna. Ovaj grad je previše tjesan za mene. Emocionalno tijesan. Ne želim cijeli život ostati u pozadini i biti potpuno neprimjećena kada znam da za mene sigurno postoji neko bolje mjesto i uloga u Londonu. Možda upišem faks i to medicinski.

Možda vam je i ovo čudno,ali da ja ću ići i na faks i da ove godine završavam srednju. Ja živim u sirotištu,ali sam se i dalje školovala u državnim školama. Bila sam oduvijek ''siroče'' sa povlasticama ako se to tako može reći. Vlada mi je odobrila odlazak u srednju,a osnovnu sam prošla u sirotištu sa Ednom. Upisala sam Lincoln's First High School i super sam sa ocjenama,a i sa profesorima. Samo mi nije jasno kako sam uspjela ovo sve izvesti. Od kako sam počela odrastati i shvatati neke stvari ozbiljnije sve mi je krenulo na dobro. Upis u srednju, pronalazak posla, nova boja kose( da i to se smatra veoma bitnim u mom životu), ali i pored svega dobrog došle su loše stvari popu Sandre i čudne Harryjeve smrti.

Kada sam već kod čudnog, trenutno se osjećam katastrofalno, a pod tim misilm na neku katastrofalnu neugodnost. Gušio me taj osjećaj jer znam da sam nešto čula. Osjećaj jeze je prošao mojim tijelom jer događaj od sinoć se vratio u moja sjećanja. Nisam nosila slušalice, nisam ih ni imala kao ni telefon. Zvuči kao mučenje, ali ja zapravo nisam ni ''znala'' šta je to iPhone ili Samsung . Mogla sam si to priuštiti nakon nekog vremena provedenog u tereteani,ali nisam. Kupila sam si sat jer vrijeme mi je bilo sve. Vrijeme je nešto što se ne može vratiti pa sam se trudila da ga iskoristim najbolje što mogu i jesam,ali danas ne. Trenutno je 5 minuta do 6 ujutro i Sandra samo što nije došla,a ja još nisam ni krenula natrag. Prvo što ona radi jeste da mene budi.Čak ni ne spusti stvari već odmah ide do odjeljka gdje ja spavam i traži me kako bi me probudila i nastavila sa svojom torturom. Nisam se žalila na nju, mogla sam, ali nisam. 

Puno brzinom sam trčala ka sirotištu i imala sam šta da vidim. Sandra se parkira iza dvorišta, a ja imam najmanje još 100 m do ulaza te se moram raspremiti i praviti da spavam. Fuck. Ponovo sam nastavila da trčim i samo što sam izvadila ključ iz brave koju sam upravo zaključala nakon što sam ušla, mogla sam čuti da sa sruge strane neko stavlja kruč i pokušava da otključa. Tihim,ali brzim koracima sam stigla do ogromnog ormama gdje sam brzinski obukla dugu suknju do poda i neku majicu te sam ušla u zajedničku kupaonicu pretvarajući se da se umivam.

''Ustala si ranije? Zapanjena sam!''- rekla je Sandra koja je već stajala ispred mene i odmjeravala me. Krenula sam da napravim jedan korak,ali sam se tada sjetila da na nogama imam patike koje od nje krijem već par mejseci.

''Da jesam. Uskoro krećem na posao, da li ste nešto trebali?''- upitam tiho praveći se kulturnom.

''Čim se malo središ dođi u moju kancelariju na jedan mali dogovor ili poslić možeš to zvati kako hoćeš i molim te skini to se sebe, pogledaj se na šta ličiš.''-odmjerim sama sebe i kada podignem glavu vidim da je ona već otišla. Uff glupača. Kao da ja i imam neki bolji izbor odjeće. Nađem staru,već izbledljelu plavu trenerku i obučem ju, a patike dignem na vrh ogromnog ormara.