/Svako poglavlje će počinjati malim dijelom prethodnog/
''Pusti mi ruke, boli, a i onako kasnim na posao...''-obratim mu se malo tišim tonom te me pusti
''Zaboravi na posao. Završila si sa time!''-o neee!!! Neće mi to oduzet! Ako su mu morali oduzeti sve, ovo neće, kunem se !!! Brzo krenem ka njemu te ga desnom rukom uhvatim za rame i okrenem prema sebi, a lijevi boks završava na njegovom licu. Jebeno se ništa nije dogodilo!! Kako !?! Sljedeće što mogu osjetiti jeste kako njegova ruka stišće moju i mogu reći da prilično gadno boli. Udarim ga desnom rukom u stomak, ali i ne uspijem vidjeti njegovu reakciju, a već osjećam kako me bacio od zid. Boli, kao nikada do sada.
Gledam ga kako odlazi. Moj zamagljeni pogled ga nije mogao dalje pratiti. Ustajem lagano i dovlačim se do svoje sobe. Samo ću pokušati zaspati,ali ne vjerujem da ću uspjeti u tome.
Niall's P.O.V
Hodam kroz park i ne mogu nikako da se smirim. Moram pronaći krv, moram. Ponovo je probudila neki osjećaj u meni koji nisam mogao kontrolisati.
Gledam jedan mladi par kako sjedi na klupama. Večeras ću imati gozbu, samo je šteta što nisam skinuo ovu bjelu majicu.
''Upomoć!''tiho se derem prilazeć im. Padam na zemlju držeći se za glavu te ispustim svoj telefon.
''Jeste li dobro?''-djevojka odmah pada pored mene, provjeravajući moj puls. Kada me pogleda u lice jedino što vidi su moje tamne oči i kratki smješak.
''Da li si ti lud! Pomislili smo da ti je stvarno loše!''
''Meni nije, ali tebi će uskoro biti.''-bacim ju na pod držeći ju za vrat. Njen, očigledno momak je želi spasiti, šteta njegova što nije vidio moje očnjake koji su se već našli u njegovom vratu.
Dignem ih oboje. On je već polumrtav i sva njegova krv odlazi na moju majicu. Bacim ih oboje uz drvo te podignem tako da njihove glave budu u visini sa mojom. Ponovo počnem piti njegovu krv. Okus je fenomenalan, mlada i zdrava, najbolja. Plavuša sa moje lijeve strane još uvijek vrišti, ali ne zadugo.
Napokon sam zadovoljan. Nisam dugo imao ovako dobar obrok. Stavim tijelo jedno na drugo te ih zapalim vatrom. Tako smo sretni što svi vampiri imaju moć vatre, svi. To je prosto olakšanje posle obroka. Riješimo se tijela te poslije nemamo nikakvih problema. (Ako vas zanima ovo sa vatrom procitajte kraj u kojem ću vam nešto obrazložiti)
...
Lottie's P.O.V
Kao što sam i rekla, nema šanse da mogu zaspati. Zvuk auta me trgne iz mojih misli. Provirim iz zavjese i vidim da je to on. Sada je jako kasno, ko zna gdje je bio. Sada će mu reći sve. Ne želim da se ophodi ovako prema meni i neka me readije sada ubije nego da provedem godine sa njim.
Otvorim vrata sobe samo koji milimetar da bi ga mogla vidjeti. Prvo se na mom vidiku pojavljuje njegova sjena, a za par trenutaka i on. Stao je. Sada sam ga mogla vidjeti, cijelog. Bijela majica više nije bila bijela. Crvena boja ju je preuzela. On...da li je povrijeđen ili je on nekoga povrijedio.Ruke su mu bile krvave. Možda je nekoga ubio???
Ponovo vratim svoj pogled na njegovo lice i vidim da gleda u pravcu moje sobe. Brzo se vratim u krevet praveći se da spavam dok mi srce kuca nenormalnom brzinom. Plašim ga se? Ja..nikada se nikoga nisam plašila, ali sa njim je drugačije.
Čujem kako se vrata otvaraju i njegov sada za promjenu tiši glas: '' Charoltte, jesi li budna?'' Samo šutim. Znači nije me vidio. Neću se ni pomjerati, neka ode, neka misli da spavam.
''Ja..žao mi je...nisam se onako trebao ponašati... izgubio sa kontrolu.''-ŽAO MU JE???
''Još kada sm te prvi put ugledao shvatio sam koliko si posebna. Neustrašiva, borbena, jaka, ali nježna, uvijek saosjećajna, lijepa, prosto savršena. Žao mi je samo što ti ne mogu sve reći i da ti kažem koliko želim biti uz tebe i koliko brinem za tebe. Nikada te ne bi povrijedio, ti si mi sve!''-njegove zadnje riječi mi odzvanjaju u glavi. Ja sam njemu sve! Osjećala sam neku tugu u njegovom glasu, ali zašto? Zašto je prije par sati bio onakav prema meni, a sada, sada je bolji.?Možda je do mene, možda se ja trebam promijeniti i pužiti priliku svemu ovome.
''Nia...''-okrenem se, ali vidim da je otišao. Da li je on sve ono stvarno mislio? Šta ako je ovo samo neka maska? Uplela sam se u neku igru za koju ni ne znam kako se zove, a želim ju igrati.
...
''Kako si?''-vidim Nialla kako ulazi u moju sobu. Ne znam da li da ga pitam za se ono sinoć. Toliko želim da mu vjerujem i da se oslonim. Treba mi neko na koga se mogu osloniti, a možda je taj neko baš ispred mene.
''Stvarno ti značim?''-upitam ga, a on spusti pogled. Izgleda da je ono bila istina.
''Da i to mnogo!''
''Zašto, pa jedva me i poznaješ!''-samo se blago nasmješi.
''Znači znaš me i od prije?''
''Da, ali vjeruj mi kad ti kažem da ćeš sve saznati kada za to bude vrijeme.''-neću ga pritiskati da mi išta kaže. Znam kako je kada imaš neki teret i na njemu mogu vidjeti da nosi neku odgovornost. Ako kaže da ću za sve saznati kada za to bude vrijeme onda ću mu vjerovati.
''Znaš.. za par dana se selimo u London, a ja poslije idem u New York, poslovno.''-London!? Ne, ne želim u London.
''I bilo bi mi jako drago da kreneš sa mnom u NY, hoćeš li?''-hoću li? Zaista, da li bih voljela ići sa njim u NY? Možda ga bolje upoznam.
''Okej, idem sa tobom, ali moram te još nešto pitati..''-moram ga pitati za svu onu krv na njemu prošlu noć. Prosto je jače od mene i sada se samo nadam da me neće ubiti, mislim nadam se da on nikoga nije ubio jer na neki način, on mi se sviđa. Koliko god govorila da ga mrzim, moje srce mi govori da se u njegovoj blizini mogu osjećati sigurno i mirno, ne znam zbog čeka, ali ja zapravo to i želim
''Naravno...''-tiho je rekao gledajući u nešto na svom telefonu. Veliko klupko riječi se skuplja u mom grlu i tjeram ih da izađu i budu izrečene
''Sinoć...kada si došao...ti..bio si prekriven krvlju. Šta se desilo?''-šokira se kada čuje moje pitanje. Vidim kako bježi pogledom od mog gledajući po sobi.
'' Sinoć se dogodio jedan udes. Ja sam dobro kao što vidiš, ali jedan par je bio jako ozlijeđen i morao sam im pomoći,ali nisam mogao mnogo učiniti jer je već bilo prekasno.''-obori glavu tužno gledajući u pod.
''Aha, jako mi je žao, sigurno se grozno osjećaš?''-L A Ž E ! ! ! Kada mi planira reći nešto istinito? Ako misli da ga nisam skužila, onda griješi. Pa njegova reakcija na moje pitanje ga je odmah odala, ali neću ništa govoriti. Nema potrebe da ga iznova iznova pitam neke stvari kada svaki put laže. Sama ću sve saznati.
''Da..''
On je grozan lažov!
--------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------
Hejjjjjjjj !!!!!!!!!
Napokon sam završila i ovo poglavlje.
U vezi one vatre... ja želim da kreiram vampire na neki svoj načinkako sam ih oduvijek zamišljala, zapravo nisam ih nikada zamišljala sa moćima vatre, ali mi je to stvarno kul. Zato nemojte se čuditi kada pročitate nešto čudno, znajte da je to moja mašta. :)
Za ng stiže nekoliko poglavlja, barem sam tako planirala i nadam da će vam se svidjeti.
Ostavljajte komentare jer su mi oni na neki način najbitiniji. Tu ostavljate neko svoje mišljenje koje meni mnogo znači i ja uživam čitajući svaki komentar
Da li vi idete negdje za ng?
Ja ostajem kod kuće i pišem nova poglavlja samo za vas.
Love you A

YOU ARE READING
ADOPTED
VampireRođena pod proročanstvom. Odrasla u sirotištu. Usvojena. Lottie se bližili slobodi, ali sa njim ona neće znati šta je to. Niall Horan as Niall Horan Lucy Hale as Charlotte Lottie Cullen Cover: @Real_AngelaWriter