Oops! This image does not follow our content guidelines. To continue publishing, please remove it or upload a different image.
___________
Da li postoji sretan završetak? Sretan kraj ili samo put prema katastrofi? Ljudi odlaze, ostavljaju jedno drugo same da se bore sa svojim strahovima i sa svojom boli. A kad i ostanu jedno uz drugo, nekako nađu način da otjeraju osobu koju vole od sebe.
Da li je čovjek u stanju poslati metak onome koga navodno voli? Metak koji ubije sve u njemu. Da ne osjeti više otkucaje srca, koji su kucali isključivo za tu osobu..
Zbog svoje sebičnosti jer ljudi samo i misle na sebe.. ne misle kako će povrijediti druge oko sebe.
A ja? Ja činim upravo to.
U posljednjih tjedan dana sve što radim jest izbjegavam ljude do kojih mi je stalo. Jedino to me spriječava da radim gluposti. A sve što radim u zadnje vrijeme jesu gluposti. Greška sa greškom, samo se nižu jedna za drugom.
Stoga radim ono što najbolje znam, izbjegavam ih sve. I dalje u stanu sa Tristanom koji me još uvijek trpi. Onu večer kad sam se doslovno bacila na njega, on je bio taj koji je bio razuman pa me odgurnuo od sebe. I to nije boljelo. Možda zato jer to jednostavno nije bilo ono pravo.
Još jedna moja glupost.. tako bi samo povrijedila njega, a i sebe.
"Kad preboliš njega. Ja ću i dalje biti tu." Njegove riječi te večeri još uvijek mi odzvanjaju u glavi. Odlučna u odluci da ga prebolim i zaboravim učinila sam još jednu glupost. Sama sebi sam htjela dokazati da ne osjećam, stoga sam se drugi dan bacila na Evana. Da li mogu napraviti veću glupost od toga? Naravno da ne.
To mi je samo dokazalo da ga želim još više. I da ga možda ni neću preboljeti. A to me čini frustiranom najviše zbog toga što je on taj koji je meni nedostupan, on je taj koji čini moj život ujedno lošim i ujedno boljim nego što jest. Učinio je to da ne znam i ne mogu dalje, dalje prema nečemu.
Na poslu sam toliko nespretna u posljednjih tjedan dana da me ne bi začudilo da ostanem i bez posla.
" Barbara? " toliko sam u svojim mislima da nisam ni primjetila Jenny kad je ušla i sjela za šank.
"Hej.." Krenem napraviti kavu za Jenny dok ona zamišljeno promatra neku njoj zanimljivu točku iza mene.
"Imam problem." Odjednom kaže, a ja je pogledam i čekam dalje.
"Kasni mi." Brzo izgovori i krene piti kavu.
"Što ti... ooh." Kad sam shvatila na što je mislila, samo sam zurila u nju.
"Boris?" Znala sam da je on, ali vrijedi pitati.
"Isuse Bože! Naravno da je on." Pogledom joj se pokušam ispričati na glupom pitanju i kad to upali, ona nastavi.
"Ne znam kako se to dogodilo, koristili smo zaštitu."
"Možda ti samo kasni." Meni se to također stalno događa.
