Oops! This image does not follow our content guidelines. To continue publishing, please remove it or upload a different image.
____________
Dala sam mu sve.
Sve što sam imala, a dobila sam suze, bol.. i sve ove laži. Osjećam se poput naivne budale koja iznova i iznova vjeruje njegovim lažima. Svjesna sam da ovaj svijet nije lijep, ali zar je toliko teško biti samo iskren prema meni? Ako zaista ne vjeruje u mene kroz teška vremena, kako da krenemo dalje?
Koliko grešaka nas još čeka? Koliko laži?
Glava mi puca od razmišljanja dok se vrtim po svom stanu i očekujem ga. Znam da samo što nije došao jer mi je Jenny javila da je pušten i još jednom pravdajući ga. Pitam se zašto ga toliko brane?
Slomio me po ne znam koji puta i kako da oprostim? Nemam više snage za to.
Otvaranje vrata me trgne i okrenem se prema njemu. Znam da je on jer ga osjećam, osjećam ove drhtaje koji prolaze kroz moje tijelo, kao i izdaju od strane njega.
Još uvijek u istoj odjeći doleti do mene i hvata me za ruke. "Barbara.."
"Ne." Moje odbijanje se čuje jasno i glasno, te me on posluša. Spusti moje ruke i odmakne se korak unazad.
"Molim te, poslušaj me.." Osjećam njegovu paniku, vidim sram na njegovom licu. Odmahujem glavom i ne želim ništa od toga.
"Trebao sam osvetu.. morao sam se osvetiti zbog sebe.. svog brata!"
"Brata?" Upitam zbunjeno. Još jedna stvar koju ne znam.. koliko ih ima?
"Ubili su mi brata. Tako sam i došao do njih.. sve je krenulo s time. Pokušao sam ih otkriti, ali oni su me upropastili.. upropastili su mi život. Kad sam krenuo dalje.. vratili su se i opet pokušali uništiti. Prijetili mi tobom.. onom koju volim najviše na svijetu."
"Tada sam se odlučio još jednom za tu prokletu osvetu. Zaštiti sebe, tebe od njih. Ovo je bio jedini način.. molim te, shvati me!" Evan drhti preda mnom.
"Bila sam na tvojoj strani. Uvijek!" Mirno stojim ispred njega i izgovaram sve ono što mi je na umu. "Oprostila sam ti ono što ni jedna ne bi mogla, a ti si bio taj koji me ostavio. Ostavljao me.. iznova i iznova."
"Ja sam trebala biti prva osoba kojoj sve to trebaš reći. Ja, Evane!!" Derem se, ne dopuštajući svojim suzama da se proliju.
"Htio sam te zaštititi." Evan progovara začudo tihim glasom.
"A jesi li?" Promatra me svojim kestenima, koje toliko volim. "Mislila sam da si me ostavio jer ti nije stalo, ali ti si radio što? Slomio si mi srce. Nisi mi vjerovao."
Stoji mirno i ne govori ništa, a ja nastavljam. "Samo da si mi rekao, jesi svjestan koliko bi bilo lakše? Koliko bi meni bilo lakše? Da li si mislio na mene? Jesi li!?" Ne skrivam svoje razočaranje njime.. koliko me samo boli. Koliko žalim za svime.
