-Svemir...-uzdahnuo je.-to je tako neograničen prostor pun stvari koje nikada nećemo znati.Svaka galaksija je posebna,a u njoj se razlikuje svaki pojedini sustav.Planete su zadivljujuće za one koji znaju gledati,a ne za one koji znaju uništavati.Svaka ima svoj oblik,te njihove male planine i mora.To rijetki znaju cijeniti.Kada bi samo uspjeli komunicirati sa onima na planeti.Kada bi samo uspjeli razmjeniti ta dugogodišnja iskustva.-pogledao je Khala i rekao.-Neču te time zamarivati sinko,tebe vjerovatno ne zanimaju problemi izvan Zemlje.-
-Učitelju,možda nisam odrastao i iskusan kao vi,ali me zanima što se dogodili na osvajanju planete Damn.-rekao je pun zanimanja.Učitelj ga je pogledao onako sumljičavo kako samo on to zna i rekao.
-Ti si jedan od rijetkih.Kada se proročanstvo ispuni možda češ biti jedini koji će moći braniti Zemlju.No dobro,reći ću ti što se tamo dogodilo.Planeta ja bila plave boje,slična Plutonu,ali mnogo veća.Na njoj su se isticali borovi poput krzna neke životinje.Jedna planina bila je veća nego ostale,a zvali su je Perl.Tamošnji narod govorio je za kamen u planini,pa možda ti jednom i ispričam tu priču.Uglavnom ljudi su došli do te planine i zaprijetili da će uništiti planetu ne otvore li vrata te planine.Domoroci kako bi zaštitili ljude i čitav svemir ;bacili su sjajan i pozlačen papir sa riječima koje otvaraju ta vrata.Kasnije su ih ljudi pobili,našli papir i izgovorili riječi.Dalje znaš i sam,zar ne?-
-Oni su uzeli ključ otvorili vrata planine te tamo uistinu pronašli kamen.Pogledali su rune na kamenu i pročitali ih.Kamen ih je vratio u prošlost odnosno u zemlju magije i čuda.-odgovorio je Khal i dodao-Učitelju,hvala na priči bila je jako zanimljiva.A sad idem van u lov nešto uhvatiti da možemo jesti.-
Učitelj je kimnuo i otišao u kuhinju.Bio je to mali i skučeni prostor kao i ostatak kuće,ali njima je bio dovoljan.Naime ljudi su izgubili su tehnologiju i oružje.Bore se mačevima umjesto oružjem,gađaju strijelama umjesto topovima.Život se u potpunosti promjenio.Magija je ponovno rođena.Nju mogu koristiti samo oni koji su u potpunosti otkrili smisao prirode i vremena te smisao njihovog života.Tada postajete Embrahus što na tadašnjem jeziku znači prosvjetljeni.Njihova je prednost uz magiju ta što nemogu umrjeti od vremena jer su shvatili da je vrijeme prolazno i da postoji nešto više od vremena.
Khal je podigao stari luk čim je čuo glasan krik divljači.Krenuo je prema tom zvuku po tamnoj šumi kroz koju je jedva prolazio tračak svijetlosti.Mahovina je napunila kore istrošenih drveća,a po podu se isticalo trnje.Približavao se zvuku.Bio je iza visokog drva leđima naslonjenim na drvo.nedaleko od njega ponovno se čuje krik.Iskočio je iza drva i ugledao srnu koja je zapela u čvrstu zamku.-Vjerojatno je zamka iz sela,no nitko osim Buffa ne zna ovako napraviti zamku.-pomislio je i približio se životinji.Životinja je nogom stala u zamku koja ju je stisnula i počela joj je curiti krv.Khal je pogledao srnu u njene svjetlosmeđe i dražesne oči koje su ga molile da ju izbavi.Odmah je otvorio zamku svojim mišićima,koji su bili iznimno jaki nakon danonoćnog treniranja u samoći,i oslobodio životinju.Srna je pohlepno izvukla nogu,krenula pobjeći,ali je istog trenutka pala i nije se mogla dići.On ju je spretno stavio na rame,okrenuo se oko sebe i krenuo.Napravio je tek jedan korak i tek je tada shvatio da se izgubio.To mu je bilo čudno jer je ovu šumu poznavao od djetinjstva.Osjetio je znatan pad težine na ramenima što ga je zbunilo pa je pogledao gore i više ništa nije bilo srne.Našao se u bezgravitacijskom prostoru i oko njega je sve bilo crno.Počeo se okretati u krug nesvjesno i pokušao je pronaći izlaz,no nije uspio.Bio je siguran da je to to.Mogao ga je namirisati.Osjećao je kako se nalazi u njemu.Prvi put u svom životu vidio ga je i osjetio njegovu bliskost koja ga je ispunjavala i više nije osjećao svoje tijelo,već je padao u crnilo...
