Trčali su.Znoj im je brzo klizio niz uplašeno lice.Prolazili su kroz šumu kao ptice i jednako spretno preskakali grmlje i ostale prepreke.Glasni povici čuli su se iza njih,ali oni su samo trčali još brže i brže.Najdenom se nađu u zamci okruženi stijenama viskokima poput divovak koji su se naginjali prema njima kako bi ih vidjeli.Okrenuli su se da zaobiđu stijene ali bilo je prekasno.Ispred njih je izašla šačica vojnika.Jedan se glasno nasmijao i krenuo na njih sa mačem visoko podignutim iznad glave...
Jedan dan prije:
Večer je.Khal i Eric idu svojim putem do Ericovog oca,vođe otpora protiv kraljeve vojske.Grane pucketaju i lome se pod njihovim nogama.Jedva vidljiv put obasjava lagana mjesečina koja promatra s visine i gleda u oči opasnost koja im se bliži.
-Psst.- rekao je Khal načulivši uši i poput srne podigne glavu kako bi bolje poslušao oko sebe.Učinilo mu se da je čuo nešto pa je krenuo i rukom pokazao Ericu da ga slijedi.Eric nije oklijevao.Polaganim je potrzima izvukao svoj željezni mač iz tvrdih korica i krenuo za Khalom čuvajuči mu leđa.
-Pogledaj ono svijetlo tamo- reče Eric pokazujući prema jednoj svijetloj točci na širokom putu u šumi. -To je patrola.Vidio sam ih već kada su uništavali tvoje selo,ali oni ne idu u šumu bez razloga.- dovršio je kada ga je Khal prekinuo.
-Oni znaju da smo tu.Ovo je zamka.- drhtio je i počeo se polako odmicati od svijetlosti.Eric ga je zahvatio rukom kako bi mu šapuo.
-Ima ih četvero,a nas smo dvoje.Pa možemo ih srediti sami,čovječe zašto bježiš??!!- podignuo je ton Eric.Khal je počeo drhtati još više i polako pokazujući prema drveću.Eric je pogledao i nakon toga se skamenio te su tako zajedno stajali barem minutu.Na drveću se nalazila hrpa vojnika koji su trebali iznenaditi Khala i njegovog novopečenog prijatelja te ih uvesti u zasjedu.Na njihovu sreću nisu ih primjetili.Ali na žalost Eric i Khal su ugledali jednog svezanog čovjeka kojeg su kraljevi vojnici držali zarobljenim.Khal je osjetio promjenu raspoloženja vidjevši da je taj čovjek,upravo taj čovjek njegov učitelj.Odlučno je krenuo prema vatri,ne okljevajući ni trenutka i tko zna što bi bilo da ga nije zaustavila Ericova ruka.
-Razmisli malo- rekao je -Izbavit ćemo ga,ali prvo nam treba plan.-
Odmaknuli su se od svijetlosti i odmah počeli razmišljati kako da skrenu pozornost kraljeve vojske.Khal je bio sretan,ne toliko sretan,ali vidljivo sretniji nego prije.Na Ericovom licu je bila nesigurnost i upitno je pogledao Khala.
-Gledaj,možda će ti ovo biti teško,ali ne možemo ga spasiti ukoliko nas ne ubiju.Bilo bi pametnije da prođemo s južne strane kako bi ih zaobišli i nastavili svojim putem.Uostalom,što ti znači taj običan seljak kojeg su zatočili.-
Na te je riječi Khal burno reagirao i izvukao mač iz korica kako bi zaprjetio Ericu.
-Taj običan seljak kojeg su zatočili crveni* je moj otac!- graknuo je i dodao -Ako ne želiš sa mnom,- spustio je mač i spremio ga u korice te dodao -onda idi ocu.- rekao je laganijim tonom.
Oboje su se iznenada trznuli jer su čuli glasne povike i udarce mača o mač.Krenuli su prema svijetlosti opet i opazili kako crveni jure sa strane na stranu poput obezglavljenih kokoši pokušavajući pronaći nešto.Khal se iznenadio kada je shvatio da ga nema.
*crveni - u daljnem tekstu označuju kraljeve vojnike jer su nosili crvene uniforme.
