Sunčano jutro u dolini.Nebo je modro i bez oblaka.Teško bi se moglo reći da ima onih koji su bezvoljni i ljutiti.Na kraju doline nalazi se šuma.Poput ulaštenog štita čuva vanjski dio krivudave rijeke koja plovi unutra.Poneki čovjek stane nakratko i pogleda taj prizor,ali se kasnije vrati svakidašnjim poslovima ne mareći na kratkotrajnost te beskrajne ljepote.Ne krivim njih,već žalim što je priroda tako kratka i što se može uništiti tako lako.Dolina se protezala kilometrima i nitko iz sela nije išao tamo osim vojske,trgovaca i kraljevih ljudi.Poneki čovjek krene u avanturu života prema tamo,ali se nikada ne vrati.Mnogi bi poludjeli i krenuli tamo da se nagledaju svijeta.Kod njihovog sela to je bio problem jer je sa svih strana bila šuma,a na rubovima šume bile su strme i ubojite litice.Jedini izlaz bila je dolina.Tog jutra,sasvim normalnoga jutra dolinom su ,kao i obično,protčale zaigrane srne,skakutale su na sve strane i krenule prema šumi...
-Probudi se vojniče...-rekao je učitelj.-Nisi mi ništa donio za večeru-rekao je i s podsmjehom ga promatrao.Nešto je lupao po loncu kao da svira bubnjeve i netom kasnije povukao stari stolac pred Khalov krevet,sjeo i dao mu juhe od gljiva.
-Trebat će ti.-uzdahnuo je i dodao-Ne znam kako si se uspio onesvjestiti u našoj šumi.-začuđeno me pogledao i upitao me-Čega se sjećaš?-
-Bio sam u šumi-počeo je pričati,ali ga je zabolilo grlo pa je glasno zakašljao i nastavio-Kada sam ugledao srnu.-učitelj ga je pozorno promatrao kako bi mogao sve pohvatati-Srna je bila u zamci,no to je nebitno.Ja sam ju izvukao iz zamke,ali ona nije mogla hodati.Dignuo sam ju na ramena kada sam ga ugledao...-spusti pogled prema prljavom parketu i ne izusti više ništa.Učitelj je pokušao shvatiti što je Khal rekao,no nije mogao dokučiti što je vidio.
-Koga si ugledao?-upitao je učitelj Khala,već pomalo s nestrpljenjem u glasu,ali Khal mu odgovori.
-Vidio sam vrijeme.Učitelju ja neznam kako,ali ja sam ugledao vrijeme.Osjetio sam ga u svojoj koži i mislim da mi je nešto htjelo reći.Tada sam padao i vrtio se dok me nisi probudio.-Nakon što je dovršio pogledao je učitelja sumljičavo kao da misli da mu on neće vjerovati što se ubistinilo.
-Buncaš...Jesi li gladan ili žedan?Kepler nam je donio nešto za jelo kako bi se pošteno najeli ovo jutro.Ti se samo odmori ili odi van na svježi zrak da ti se um otvori pa kasnije možemo kao ljudi razgovarati o onome što se dogodilo.-
Khal je,baš kako je učitelj rekao,otišao van na svježi zrak.Neko je vrijeme gledao taj prekrasni prizor doline i tražio joj kraj.Ispred njega brzinom vjetra se stvori ista ona srna s ranom na nozi,ali je ovoga puta jurila i nije ju bolila rana na koju je juče nabasala.Neko je vrijeme skakutala oko njega,a on ju je gledao začuđeno i znatiželjno.Srna je počela skakati prema dolini,a kako ju Khal nije htjeo izgubiti krenuo je za njom.Trčao je najbrže koliko je god on to mogao,ali je osjećao kako se ona udaljava.I dalje je uporno trčao kada se popiknuo na korov i pao na pod.Pogledao je prema srni i vidio je da je udaljena četri koraka od njega trčala prema šumi.On je istog trenutka digao ruku i rekao-Hest-.Srna se kao kamen zabila u nešto i pala na pod.Khal je to nepomično gledao i čudio se otkud mu ta riječ dolazi.Srna se podigla,okrenula se prema Khalu i krenula prema njemu.Nosom je dodirnula njegovu glavu i on je počeo vidjeti slike.Vidio je svoje selo,svoje rođeno selo i svoje prijatelje u vatri.Sve je gorilo.Sa strane je bila kraljeva vojska i sve je to mirno gledala.Naposljetku je vidio svoju kuću kako gori u plamenu i učitelja kako se bori s vojnicima i kako ga jedan vojnik mačem...
-Neeee....-uzviknuo je i počeo trčati prema selu.Kada je došao do brijega sa kojega se moglo vidjeti selo pao je na koljena i stao jecati.Nije ni primjetio da je srna iznenadno nestala i otišla prema šumi...
