Učitelj i Khal...Vi mislite da je učitelj učio Khala,ali priča je sasvim drugačija.Khal je kao mali imao samo majku koju su odveli kraljevi ljudi i nije ju više vidio.Oca uopće nije poznavao.Dok je on sa nepunih dvije godine ostao bez majke,učitelj ga je uzeo k sebi i brinuo se o njemu.Naučio ga je boriti se s mačem jer je u bitci za dolinu on bio vojnik i jedan od preživjelih toga dana.Kralj je poslao ogromnu vojsku za uništavanje doline,ali mještani su se uspjeli oduprjeti.Od toga dana je prošlo pedesetak godina i svi su mislili da se kralj promjenio.Mještani sela nisu imali baš dobar kontakt sa ljudima izvana pa nisu znali što se događa u svijetu.Kralj je bio podmukao i koristio je svoju vojsku za uništavanje i robovanje ljudima.Bilo je,naravno,pobuna ljudi pa čak i vojske,ali on je dobro znao crnu magiju koju je koristio da svlada i uguši pobune.Bilo je i još uvijek je čarobnjaka koji mu se ne usude prići,ali kada bi se ujedinili prekinuli bi vlast Kralja i sve bi bilo drugačije.
Khal je krenuo prema selu jecajući i tražeći preživjele,ali je nakratko zastao jer je znao da je vojska negdje u blizini.U trenutku je ušutio i bacio se na pod iza truloga panja.Provirio je iza panja da pogleda jeli ga tko opazio,ali bilo je prekasno.Jedan se vojnik polako približavao s mačem u ruci.Khalu su oči bile crvene,a odjednom više nije osjećao tugu,već ljutnju prema Kralju i prema njegovoj vojsci.Dignuo se polako i pogledao u vojnika te krenuo prema njemu.Hladan vjetar mu je puhao u lice i dizao mu njegovu kosu u zrak.Vrućina ga je pržila no ljutnja je bila jača od svega.Došao je pred vojnika i stao mu na dva koraka.
-Haha ti bi se borio,a ni mača nemaš...-rekao je glasnim smijehom vojnik i krenuo prema njemu.
Zamahnuo je mačem brzo,no Khal mu se izmakao.To mu je bilo dovoljno da ga udari šakom u prsa i da vojnik pade na pod.Khal je došao do vojnika i rekao mu:
-Tko je ovaj napad poslao i zašto?-pitao je Khal polagano podižući vojnikov mač.-Kralj će te ubiti mali.Takve poput tebe samo pogleda i već padu na pod mrtvi.Nemaš šanse mali haha,kao ni oni u selu!-posljednje vojnikove riječi razljutile su u potpunosti Khala koji je u tom trenutku podigao mač i probo vojnika kroz srce.Bio je bijesan na sve.Sve mu se činilo neprijateljski pa je počeo mahati po zraku i urlati tako da su ga i drugi vojnici čuli.Svi su brzim korakom dotrčali do njega,počeli mahati mačevima,ali Khal se ispočetka branio.Uzvraćao je udarce,no bio je sve umorniji.Pao mu je mač iz ruke baš kada je vojnik zamahnuo mačem i u tom trenutku...
Jedna strijela prođe zrakom poput munje i ubi vojnika.Još su dvije strijele tako prošišale i ubile ih.Dok su strijele letjele prema preostaloj dvojici,jedan zamahne sabljom prema Khalu,a on podigne ruku i sasvim nesvjesno izgovori "Bealta!".Vojnik se u trenu zapalio poput baruta i počeo urlati.Pogledao je prema Khalu i bacio mač svom svojom preostalom snagom i pao na pod.Mač je letjeo prema njemu velikom brzinom.Khal se pokušao izmaknuti,no mač ga je pogodio u lijevu ruku.Do njega je dotrčao crnokosi dječak star kao on.Dignuo ga je i na rame je naslonio njega te je brzo krenuo prema šumi.Khalu se pomalo mutilo u glavi i razne misli su mu lutale glavom.Od srne koja ga prati do neshvaćenih sposobnost koje je izveo na srni i vojniku.Toliko je htjeo odgovore na ta pitanja,ali jedna mu je misao odvratila pozornost.Zapaljeno selo,zapaljene kuće,sve je to vidio u dodiru sa srnom.Možda to ipak nije bila srna već neko priviđenje koje ga je pokušalo izbaviti iz sela kako nebi i on poginuo.Toliki su mu osjećaji prolazili kroz tijelo da je zaboravio na čovjeka koji ga je nosio i doveo u šumu.Taj dan je dan koji će Khalu jednom zauvijek promjeniti život...
