Zrak je bio čist.Odzvanjali su zvukovi ptica i žuborenje male rijeke koja se svom snagom pokušavala uspesti na jedan kamen kako bi ponovo pala i nastavila sa svojim tokom.Nebo je bilo plavo sa ponekim sivim oblacima na istoku,ali samo se to moglo vidjeti kroz gusto i razgranato granje visokog i debelog drveta.Hrpa je cvijeća na malom proplanku u šumi blistala dok su oko njih zujale male i radišne pčele.
Khalu je bio u šoku.Toliko osjećaja i emocija na jednom mjestu u njemu je izazvalo kaos.Pokraj njega je sjedio isti onaj mladić koji je riskirao svoj život da spasi Khala.Imao je dužu kosu,ali razbacanu.Ruke su mu bile mišićave i krute,a opet je njima vješto baratao komadom drveta što ga je držao u ruci.
-Uspjeli smo.- rekao je mladić tmurnim i umornim glasom i dalje ne micavši pogled sa svoje grane.
-Tko,tko si ti?- sumljičavo ga upita Khal nesigurnim i piskutavim glasom.
-Oh,oprosti.Nisam se predstavio;Ja sam Eric.- odgovorio je.
-Ja sam Khal.Možeš li mi objasn...- Khal nije stigao ni reći do kraja kad ga je Eric prekinuo:
-Kraljeva vojska.Tražili su nekoga,ili nešto.- uzdahnuo je i nastavio -Hodao sam šumom uz rijeku i vidio sam kako se pokreću po dolini.Ja sam iz sela na jugu zvanom Sollt.Pokušao sam ih stići i reći vam,ali bojim se da sam zakasnio.Kada sam prešao rijeku i došao do doline vidio sam samo plamen,vojsku kako ruši i ubija,a uz selo nekog luđaka koji je bez mača krenuo na kraljevu vojsku.- podsmjehnu se pogledavši Khala -Ne bih te stigao obraniti da nisi sredio dvojicu,samo mi nije jasno kako si zapalio kraljevog vojnika?-
-Da bar ja znam kako.- promrmljao je Khal i nastavio -Ali što će kraljeva vojska ovdje,zar je kralj sišao s uma?-
-Pa što ne znate?Kralj je svrgnut!- rekao je Eric iznenađujućim glasom -Isprva smo svi mislili da je to dobro i da će napokon biti mir među ljudima,ali na predstolje je došao Enutrof i on je odlučio spaliti sva sela i uvesti svoju vlast u cijelom svijetu.Naravno svi su se usprotivili,ali nažalost moram reći da je od svih sela vaše još najbolje prošlo.-
-Vidio sam srnu.- Khal je promjenio temu. -Ta mi je srna spasila život,ali opet ne razumijem.Kako sam uspio zaustaviti srnu i zapaliti vojnika?-
-To ti je,moj prijatelju,magija.- rekao je Eric dodavši -Mnogo ljudi koristi magiju,ali većina njih su kraljevi vračari,a ostali se boje pokazivati je.Magiju ne možeš nasljediti,moraš ju naučiti,ali prvo moraš shvatiti njen smisao.-
-Znam to,ali ja...- zastao je Khal i sjetio se srne koju je spasio u šumi i događaja koji je nastupio nakon toga i nastavio -Kralj će me ubiti.- ravnodušno je rekao.
-Ne,ja ću ti pomoći,ali prvo moramo do mog oca.On vodi ljude u borbi protiv kralja.Sagradili smo utvrdu u šumi za koju kralj nezna,ali moramo krenuti brzo jer će uskoro mrak.Usput uzmi ovaj mač jer te ne mislim čuvati cijelo vrijeme-
Khal se nasmijao i podignuo zajedno sa Ericom i krenuli su uskom,jedva prepoznatljivom stazicom dalje u šumu.Što su se više odmicali to se tiše čuo žubor one jadne rijećice koja nije marila za probleme ovoga svijeta nego je lagano tekla i pustila da priroda odluči o njenoj sudbini...
