Njena opasnost

Part 8

Jane

-Ne kužim te, zašto smo sada morali otići, a tek je počelo biti dobro?- živčano stišćem torbicu u rukama

-Moram se pojaviti na domjenku.- okrećem glavu prema prozoru, kako nebi skužio da lažem

-A zašto ja tek sada čujem za taj domjenak? Jane, nešto se događa i vrijeme je da mi kažeš.- okrećem glavu prema njemu i šokiram ga sa suzama- Zlato, šta se događa? Zašto plaćeš? - zagrilila sam ga jako, nastavila se tresti i plakati.- Sad me već plašiš!- grli mi i tako mi odgovara njegova blizina. - Ajde da se maknemo odavde.

Odmaknem se od njega i brišem suze sa lica.

-Idemo prvo nekamo sjesti, a onda na taj jebeni domjenak- živčana sam, nervozna i totalno poražena. Koliko sam god mislila da sam potisnula svoje osjećaje prema njemu, izgleda da nije tako. Svi su isplivali na površinu i slomili me. Njegov dodir me toliko uznemirio, uzbudio da sam morala pobjeći.

Tom je stao na parkingu i ušli smo u kafić. Sjeli smo u separe i naručili pića.

-Polakše malo, pokosit će te tako jako piće.- nasmijala sam se

-Neće, a i tebi će trebati nakon ovoga- oči su mu odjednom postale veće. Konobar je donio piće i ja sam pola popila u jednom mahu.

-Nikad te nisam vidio takvu. Brineš me. Znač da meni možeš sve reći-klimnula sam glavom.

-Obećaj da me nećeš mrziti ili osuđivati.- uvrijedila sam ga time, jasno sam mu isčitala to na licu.

-Nikada, ne sumljaj u meni. Kako bi to mogao kad si uvjek imala razumijevanja za mene. Što god da je, neću te prestati voljeti-privukao mek sebi, dao mi malen poljubac u usne i zagrlio me.

-Ovo mora ostati između nas, čak ni Tod nesmije znati.-klimnuo je glavom, iako mu se nije sviđalo što će nešto tajiti.

-Sad me već malo strah. - nasmijala sam se njegovom ozbiljnom licu.

-Ok. Evo idemo- nasmijala sam se njegovog ozbiljnosti- Znaš da sam ti pričala o muškarcu kojeg volim, kojeg sam imala i izgubila.-klima glavom. Progutam slinu

- E pa, taj je muškarac ponovno ušao u moj život. Želi razgovarati. Moj roker je tu.

-Ne seri. Kada? Kako? Gdje?-morala sam se nasmijati na njegovu izbezumljenu facu.

-Upoznao si ga. - oči samo što mu nisu ispale. - Moj roker je Peter, Ozanin tata. - vidjela sa šok, nevjericu u njegovim očima. Gledao me je ne vjerujući.

-Kako? Pa zar nisi rekla da je on poznati roker?- klimam- Čekaj malo, hočeš reći da je Ozanin tata, poznati roker a ja to neznam? - klimam sa glavom. - Ok, da ćujem sve do zadnjeg detalja.

I tako sam mu ispričala sve, od mojih odlazaka na koncerte, do saznanja daje on Ozanin tata, do dva prekrasna dana provedena s njime i do raskida.

-Isuse, ovo je kao u nekom romanu-rekao je ispijajući svoje piće do kraja.-Trebam još jedno,a ti? - klimam glavom.

-Sad ti je jasno zašto sam pobjegla?! Jasno mi je dao do znanja da želi pričati, dodirivao me, a njegova žena, Ozanina majka je sjedila nasuprot, Ozana je tamo bila.- suze su krenule niz moje lice- Otišla sam, a tako sam htjela ostati. Tom, poslije njega nisam imala nikoga- sad se skoro zagutio sa slinom. -Nisam željela nikoga nikada, samo njega. Nakon što sam ga imala, ne želim nikoga drugog.

-Jane, ti si zaglibila i dublje nego što misliš. Pa ti tog čovjeka voliš.-počeo se smijati kao luđak, baš kao i ja.

-Dobro jutro pametnjakviću, naravno da ga volim, ali volim i Ozanu. - na spomen njena imena malo smo se oboje uozbiljili.