Njena opasnost

Part 9

Jane

Probudila sam se nepoznatom okruženju, velikom krevetu samo u grudnjaku i gaćicama. Zadnje čega se sjećam jeste da me Peter nosi van. Bože, koje li sramote?? Samo da nas nije snimio koji novinar, prođe mi glavom. Koja bi to bila katastrofa za mene, moju karijeru. Ali kako sam dospjela ovamo?

Polako se dižem sa kreveta, bol koju osjećam u glavi ne mogu usporediti sa ničime, jer nikada me ništa nije toliko boljelo. Bol je toliko snažna da me baca natrag na krevet.

Stvarno sam pretjerala. Ležim, pokušavam vrtjeti film unatrag ali ništa... filma u mojoj glavi nema. Lijepo sam zajebala ovog puta i to samu sebe.

Nakon nekog vremena natjeram se da ipak ustanem i prošečem se po sobi. Ugledam svoju torbicu i poruku do nje. „Slučajno da ti nije palo na pamet nestati. P." 

Gledam, te osjećam kako bi znoj obljeva tijelo.

Peter... Ja sam u njegovoj sobi.. Ovo nije nikako dobro, što li sam uradila noćas? Glavobolja kao da se odjednom udvostručila. Uzimam mobitel iz torbice i još jedan šok. 15 propuštenih poziva, što od Toma što od Ozane!! Očito sam usrala stvar. Osjećam da me lovi panika, strah.. Hodam gore dolje po sobi, nervozna, ne znajući da li da im se javim ili ne.

Ne mogu s njima pričati sada, treba mi bistra i hladna glava. Odlučujem se uči pod tuš. To je ono što mi sada treba i što će me malo dovesti u red. 

Hladna voda teče niz moje tijelo, ali ono i dalje gori od nevjerice i šoka. Šoka koji sam si sama priredila unosom ne kontrolirane količine alkohola. Neznam koliko sam dugo bila pod tušem, ali kada sam izašla gledala su me dva oka.

-Probudila se uspavana ljepotica- cinično će Peter. Odmjeravao je moje golo tijelo, a moja nervoza je poslala još jača. Brzo sam uhvatila ručnik, da sa sakrijem iza njega

- Ne moraš sakrivati to tijelo od mene, dobro ga se sjećam. Uostalom, i jutros sam uživao u njemu- cinično me podbada. Koje li sramote, kojeg li neugodnog osjeća. On je sinoć uživao u mojem tijelu, a ja se toga ne sjećam.

-Hoćeš li molim te izaći da se obućem, pa ćemo pričati?- pogled mu je i dalje bio na mojem tijelu. Kada su nam se oči srele, nešto čudno se dogodilo. Iz njegovih oči sijala je neka čudna hladnoća i srdžba. Bacio je prema meni vrećicu koju je držao u rukama

-Obuci to i dođi na ručak. – okreće se i prije nego izađe ponovno me pogleda. Ne shvaćam te poglede, odakle sad ta ljutnja, što li sam noćas uradila? Brzo sam navukla donji veš, trenirku i majicu koju mije donio i izašla u sobu. Sjedio je za stolom i jeo. Okrenuo se kad me je čuo

-Sjedaj i jedi, da ti želudac dođe k sebi. – mobitel mi ponovno zvoni. 

– Izludjeti će me taj tvoj mobitel. Zvoni kao lud i ne prestaje. – krenula sam prema krevetu na kojem se sad nalazila moja torba i htjela pogledati tko je toliko uporan, ali ledeni Peterom glas ne zaustavi. – Nigdje ne gori, sve može pričekati.

-Možda je hitno-rekla sam tiho

-Vjeruj mi ništa nije hitnije od našeg razgovora i tvojem obroka. Izgledaš kao da ćeš se onesvijestiti svaki trenutak.- gledam njega, pa mobitel i refleksno odlazim za stol. – Pametna odluka. Vidiš da znaš biti poslušna kada želiš.

-Što ti to sad treba značiti?- sjedam i krećem jesti što mi je u tanjuru.

-Recimo da jučer ili jutro nisi htjela slušati, ali ne moram ti to govotiri, svjesna si toga- zalogaj koji sam htjela progutati zapeo mi je u grlu. Nakašljam se i uzmem čašu s vodom koju mi je pružio. Osjećam da crvenim, sram izlazi iz svake moje pore..- Ne sjećaš se, ha?