Serijal Dva tjedna #2
On je trebao nekoga tko bi ga spustio na zemlju, pokazao mu pravu strast, ujedno nježnost. Ona je trebala njega da je omekša, pokaže joj da u njoj postoji nježnost. Da je on dobar za nju, a da je ona stvorena za njega. Dvoje lj...
Oops! This image does not follow our content guidelines. To continue publishing, please remove it or upload a different image.
"U jednom trenutku me izluđuje, a u drugom, hmm, pa draga mi je." Petak je navečer, a u Neptuniji je dosta živo. Baš kao i ja, većina ljudi je pijana.
„Aha.." Osjećam se kao neka baba koja se žali na sve, a osoba pored mene me ne sluša.
Dean je iza svake moje rečenice samo nešto promrmljao i nije obraćao pažnju na moje brbljanje.
„Ajde nađi si neku praznoglavu curu koja će slušati tvoje gluposti, a mene ostavi na miru." Nisam se uvrijedio, jer sam znao da se šali. Prije nego što sam odgovorio, bili smo prekinuti.
„Hej, Zoki. Možemo li razgovarati?" Nepoznati lik mi pogledom signalizira da me želi nešto pitati, ali ne pred Deanom koji je policajac.
Izgleda da je vrijeme da i to razjasnim, stoga se ustanem i odem par metara dalje s njim.
„Slušaj me sad." Oči mu se zasvijetle kao da ću mu reći nešto jako bitno. „Prestao sam s time. Nema marihuane kod mene i to slobodno razglasi drugima."
„Ali.." Znam da me čeka još glupih pitanja, odmah ga prekinem. „Sigurno ćeš naći drugi način, a mene ostavi na miru."
Ne želim ga više slušati, pa se odmah vratim na svoje mjesto za stolom. Ugledam konobaricu i naručim još jednu turu. Ovakvi glupani me ljute u zadnje vrijeme, ali svjestan sam da sam ja kriv za to.
Čudno zvuči, ali ja više nisam ta ista osoba. Očito je istina ono što kažu, ljubav nas mijenja... iako sam ja to kasno shvatio.
Ali barem nije kasno za promjenu. Više nisam ona osoba od koje uvijek drugi nešto trebaju. Nisam onaj isti kojemu je najvažniji ugled pred drugima.
„Neka ženska te promatra i iako je to inače poprilično normalno, ova se mršti kad te gleda." Pogledam u Deana, a zatim pratim njegov pogled i ugledam osobu o kojoj priča. K vragu.
K vragu puta dva.
„Valerija." Gotovo šapnem njeno ime, ali Dean ga čuje.
„O, sad mi je sve jasno. Opasna ženska." Slušam ga, ali mi je pogled usmjeren na Valeriju koja ima kožnu haljinu na sebi.
Slatki Isuse.
Prije nego što razmislim, ustajem i odlazim prema njoj. Ona me ugleda i namjerno prekriži svoje noge što još više podigne haljinu na njoj. Zainteresirano me promatra, a moj um razmišlja samo o jednome.
Valerija, imati ću te.
„Pa koga mi to imamo ovdje?" Elena koja sjedi pokraj nje ustaje i nakon kratkog pozdrava odmah odlazi, a zatim ja sjednem pokraj nje okrenut prema njoj.
„Pijan sam, žao mi je." Oboje se nasmijemo na moju rečenicu i tad shvatim da je i ona pijana.
„Prekršio si pravila treninga." Pokušava se praviti da je ozbiljna, ali joj ne uspijeva.
„Jesam.." Približim se njoj, a onda joj šapnem na uho. „Treba me kazniti." Osjetim njen trzaj, a zatim čujem smijeh.
„Vjeruj mi da hoću, čeka te dupla serija u ponedjeljak." Ona se opet odmakne od mene, ali ja se opet približim.
„Nisam mislio na to, Valerija." Njene smeđe oči pogledaju u mene.
„Znam."
„Želiš li vidjeti moju novu tetovažu, Val?" Nasmijem se zaključivši da mi se sviđa nadimak koji sam joj dao i čekam odgovor.
