Serijal Dva tjedna #2
On je trebao nekoga tko bi ga spustio na zemlju, pokazao mu pravu strast, ujedno nježnost. Ona je trebala njega da je omekša, pokaže joj da u njoj postoji nježnost. Da je on dobar za nju, a da je ona stvorena za njega. Dvoje lj...
„Čekaj malo, donio si sve sastojke meni da skuham?"
„Da. Mogu ti pomoći.." Priđem joj bliže i primim je za bokove. Znam da želi da je poljubim, ali se samo pravi.
„Onda bolje da se primimo posla, zar ne?" Puknem se smijati, ali nakon što me ona ljuto pogleda uozbiljim se.
„Ti sjedni. Za sad."
„Da, šefe." Sjednem za stol u kuhinji i shvatim da se zapravo smijuljim. Zar nije čudo što ova žena iz mene izvlači.
Promatram je kako guli luk, pa zatim i reže. Poželim se zavući iza nje i zagrliti je.
Nasmijem se na glas svojoj glupoj pomisli, a ona me pogleda. „Hajde, dolazi ovamo." Ostavlja luk i nož daje meni. „Da te vidimo.. hoćeš li se rasplakati?"
Započnem sa rezanjem luka dok ona stoji pokraj mene i guli mrkvu. Odjednom moj osmijeh na licu se zamrzne kad osjetim peckanje u očima. Šmrcnem jednom, a to privuče njenu pozornost. Pogleda me, a zatim se počne smijati.
„Ovo je tako neprocjenjivo." Ne obraćam pažnju na nju i moje oči počnu nekontrolirano treptati da otjeraju suze.
„Ne, ne radi to?" Pogledam ju suznih očiju upitnim pogledom. „Nemoj treptati, tako je još gore." Puhnem i nastavim s rezanjem. Na kraju njen savjet zapravo pomogne i narežem luk do kraja bez suza, ali i dalje čujem njen smijeh pokraj sebe.
„Ovo si namjerno napravila, zar ne?" Okrenem se prema njoj. „Ne znam o čemu govoriš." Ovaj put se ona namjerno približi prema meni.
„Znaš ti dobro i mislim da zaslužuješ kaznu!"
„Hajde šuti i radi. Gladna sam." Valerija stavi pržiti luk i pripremi meso.
„I ja isto." Namignem joj. „Ali mislim da ne mislimo na isto."
Vratim se na svoje mjesto i do kraja dana uživam u njenom društvu.
