Serijal Dva tjedna #2
On je trebao nekoga tko bi ga spustio na zemlju, pokazao mu pravu strast, ujedno nježnost. Ona je trebala njega da je omekša, pokaže joj da u njoj postoji nježnost. Da je on dobar za nju, a da je ona stvorena za njega. Dvoje lj...
Oops! This image does not follow our content guidelines. To continue publishing, please remove it or upload a different image.
Ovo je definitivno moja krivica.
I njegova.
Buđenje u nepoznatom krevetu zasigurno nije dobra ideja. Podignem se u krevetu i plahta sklizne sa mene, a ja sam gola.
O moj Bože.
Brzo se pokrijem, a zatim pogledam osobu do mene koja se smije.
„Koji vrag se smiješ?"
„Dobro jutro i tebi, sunašce." Glasno uzdahnem i nazad se bacim na jastuk. „U slučaju ako ti je glava prazna i ne sjećaš se.. nismo imali seks." Naglo ga pogledam ne bi li vidjela da se šali sa mnom.
„Govorim istinu," Potvrđuje još jednom moje sumnjanje. „Iako si ti htjela, zapravo ti si se i sama skinula.. samo za mene." Zoran ima osmijeh od uha do uha, a meni dođe da ga odalamim šakom i skinem taj osmijeh s lica. „Nije da se ne žalim."
„Oh, blago meni." Ne skrivam svoj sarkazam.
Zoran ustane s kreveta u boksericama i kad mu ugledam leđa ugledam početak njegove tetovaže. Okrene se prema meni s majicom u rukama, a ja sam usredotočena samo na tetovažu koja odlazi ispod bokserica. „Vidiš.. iako ne želiš priznati, privlačimo jedno drugo."
„Samo sam gledala tetovažu." Na njegovom licu se opet razvuče osmijeh, a zatim mi dobaci svoju majicu. „Kupaona je odmah do sobe, ako se želiš presvući." A zatim mi dobaci i žensku trenerku u ruke.
„Neću oblačiti trenerku od tko zna koje ženske." Na njegovom licu se pojavi neki tužan izraz. „To je ostalo od Marine." Osjetim neku čudan osjećaj.
„Obuci se, pa ću te odvesti doma." Oblačim majicu odmah, a zatim kupim ostale stvari i bježim kupaonu.
Prije nego što otvorim vrata kupaone vrata se otvaraju sama, a ja se zaletim u osobu ispred sebe.
„Oh, k vragu." Promrmljam, a zatim se sagnem da pokupim stvari s poda koje su mi pale. Među njima je i moj grudnjak.
„Oprosti, jesi dobro?" Osoba ispred mene izgleda identično Zoranu, samo stariji. „Bože, zar još jedan?" Prije nego što razmislim progovorim. Zašto ne razmišljam prije nego što lupim glupost?
On se nasmije i naravno da primijetim kako ima osmijeh baš poput Zorana.
„Vedran." Pruži mi ruku, koju ja prihvatim. „Brat." To objašnjava sličnost.
„Žao mi je što ne gledam ispred sebe." Konačno progovorim.
„Sve je u redu, vidimo se.." Zatim produži u pretpostavljam svoju sobu.
Nakon što sam se brzinski obukla izašla sam iz kupaonice i vratila se u sobu. Zoran me već čekao da krenemo.
„Odbila bi te, ali stvarno ne želim da me ljudi vide ovako." Rukama pokažem na preširoku majicu i trenerku koju nosim. A na nogama uz trenerku imam balerinke koje sam nosila jučer uz haljinu.
„Aha.." Zoran promrmlja nasmiješeno, a zatim me povuče za ruku i odvede iz stana.
Zoran ugasi auto ispred moje zgrade i okrene se prema meni. „Nisam lud i ti to osjećaš? Nerviraš me, a u isto vrijeme me zanimaš."
„Drago mi je što te nerviram, jer osjećaj je obostran." Za mene je uvijek bilo i uvijek bude sakriti sve svoje emocije.
„Ozbiljan sam." Njegov pogled me proučava i čini me nervoznom. Ruku je smjestio na moje koljeno, dok me gledao tim sivo zelenim očima. Poljubiti će me i da se ne lažemo.. željela sam to.
U sljedećem trenutku osjetila sam njegove usnice na svojima, baš kao da je čuo moje misli.
Njegove usne su bile vrele, a moj ledeni oklop se rastopio. Prihvaćalasam sve što mi je dao, ali u trenutku kad je napustio moje usne moj oklop sevratio.
„Ako još uvijek sumnjaš, dokazati ću ti suprotno."
