Zašto baš meni?Od svih ljudi na svijetu on baš ovdje, baš večeras?
Ojj,šta sam ja bogu skrivila?
Čitavo vrijeme dok sam silazila,osjećala sam njegov pogled na sebi.Na dnu stepenica čekao me brat. Uhvatila sam ga ispod ruke i zajedno smo se uputili za sto koj je bio rezervisan za nas i naše poslovne partnere.Sala je bila preljepa,visoki plafoni sa kojih su visili kristalni lusteri i stolovi su bili divno ukrašeni.
Oops! This image does not follow our content guidelines. To continue publishing, please remove it or upload a different image.
Kad su primjetili da se približavamo ,ustali su, svi osim NJEGA.Samo malo pa zašto on uopšte sjedi sa nama?Da li su moji roditelji njegovi partneri?Ma ne,nije moguće.Mamini i tatini poslovni partneri obasuli su me kompimentima.A NJEGOVE oči pratile svaki moj korak.
Poslje više od sat vremena,komplimenti su polako jenjavali ,a ja sam našla priliku za bijeg.Brzo sam uzela jednu čašu šampanjca i pobjegla na veliku terasu sa pogledom na more.Svježi zrak je odmah rashladio moju zajapurenu kožu.Bože,kako ti ljudi mogu biti tako napadni i kako toliko mogu pričat.Smorena sam a nije ni deset sati.
"Princezo"
Malo mi je falilo da vrisnem kada sam čula njegov glas, poput nježan poput vjetra ali sa nekom dozom arogantnosti i autoriteta.Stajao je toliko blizu da sam mogla osjetiti njegov vreli dah na zadnjem dijelu vrata.Ukočila sam se.Mozak mi je zablokirao,ali je zato srce lupalo sto na sat ,a u stomaku sam imala zološki vrt.Iz transa me probudila ruka koja se našla na mom tankom struku.
"Kretenu",rekla sam sa tračkom mržnje u glasu."Kako to da si ti ovdje?Zar nisi u svom precjenjenom New Yorku?".
"Kao što vidiš,sada sam ovdje i treba da znaš da sam ovdje za stalno,princezo."Njegove riječi su mi izbile dah,a glas mu je odisao nekom nježnjošću pa bih se usudila reći i veseljem ,dok su njegove sive predivne oči lutale čas na moje oči,pa čas na usne.
Ma kako predivne,one su ružne,odvratne, lažljive oči koje su me prevarile.
Naš takozvani razgovor,koji je se sastojao od mojih namrštenih i njegovih požudnih,lažljivih iumiljatih poleda,prekinuo je neki mladić koji je izgledo kao konobar.
Konobar,kada nas je spazio,uzeo je duačak minut da promotri mene čitavu,a pogotovo prorez na haljini koji je otkrivao većinu noge.Kreten ga je čitavo vrijeme pratio očima, ruke stiskajući u pesnice toliko jako da su mu sve vene iskočile.Isprepletao je naše prste,od kojeg me je dodira struja opalila,i povukao me iza svog velikoog tijela tako me skrivajući od konobarevih požudnih očiju.
"Ti, šta hoćeš?",upitao je konobara,opet onim arogatnim autoritativnig glasom iz kojeg je sada izbijala ljutnja i bijes, trgnuvši ga iz transa.Konobar je ,prebacivši pogled na njega poblijedijeo,kao zid iza njega .Izgleda da nije prepoznao sa kim ima posla zbog mraka koji nas je okruživao.
