Voliš ti mene

Poželite mi sreću

Slika iznad je Emili

Opet me budi svjetlost,samo što je sada neko uperio direktno u moje lice.Već znam i ko je tako zloban da me budi na tako okrutan način.Na sekundu otvorim oči da vidim iz kojeg pravca dolazi svjetlo te na Em bacam plišanog medu koji je stajao na ormariću do kreveta.

"HEJ,ŠTA TI JE JADNI TEDDY SKRIVIO?!!!",upitala je jako povisujući ton svog i onako piskutavog glasa.

"TEDDY NIŠTA NIJE SKRIVIO,ALI TI SI NEVJEROVATNO OKRUTNA ZATO ŠTO ME OVAKO BUDIŠ!!",rekla sam podižući se u sjedeći položaj.Em je promrmljala jedno izvini i dotrčala do mog kreveta.

"Jesi okey?",pitala je uzimajući moju ruku u svoju.

"Ahha,sve pet.",rekla sam uzimajući telefon da provjerim koliko je sati.

17:57

OK.Nije kasno.Imam dovoljno vermena da se spremim.Kada sam ga krenula spustiti,telefon mi je zavibriao u ruci.

Poruka od: KRETEN

Odlučila sam ga ignorisati te se posvetiti najboljoj prijateljici. Ugasila sam obavještena na telefonu ostavljajući samo zvono kada me netko zove, te sam se okrenula sam se prema Em koja me je gledala sa nestrpljenjem u očima.Očito traži objašnjenje.

Uzdahnula sam te krenula : "Znam da ti ništa nije jasno i jako mi je žao što ti ovo nisam rekla ranije,ali sam se bojala tvoje reakcije i Mattove reakcije  i znala sam da bih i ja i on mogli završiti tri metra ispod zemlje da ste  saznali .Nije da nismo htijeli da vam kažemo,ali da smo rekli vama morali bi reći i roditeljim.Ali se zapravo nije imalo šta ni reći."

"Zato te molim...",moje izlaganje je prekinula zvonjava mog telefona.Javila sam se i stavila na uho ,a da nisam poledala ko me zove.

"Teodora,",rekla sam još uvijek gledajući u Emili.

"Zašto mi ne odgovaraš na poruke?",upitao je pogodite ko.Iako mu je glas bio smirenu nekoj mjeri osjetila  sam mu osjetila da puca od ljutnje,bijesa i ... zabrinutosti.Shvatila sam da mu malo fali da pukne pa sam se suzduržala od zajedljivih komentara.Nisam htjela da neko nastrada zbog mene,a poznavajući njega to bi bilo prvo stvorenje koje bi prošlo pored njega.

"Spavala sam,šta je bilo?",rekla sam bacajući se nazad na jastuk osjećajući Elilin intenzivni pogled na sebi.

"Htio sam da vidim da li si dobro,a i da provjerim je li mi još dopušteno da te izvedem večeras ili da to odložimo?",upitao je malo  smirenije ,ali znam da se neće smiriti dok me ne vidi.Ustala sam sa kreveta te upalivši zvučnik krenula prema mom ogromnom ormaru.

"Jeste, samo me zanima gdje idemo, Em želi da zna šta da mi obuče.",ako još niste shvatili o čemu govorim , evo objašnjenja.Zato što sam ja potpuni antitalent za kombinovanje odjeće ,Emili kada god  i gdje god idemo izigrava osobnog stilistu.Ali ne zamjeram joj jer uvijek izgledam odlično.Emili je doslovno skočila sa kreveta i utrčala u ormar vesela zato što joj neće biti dosadno.

"Prvo idemo malo da se provozamo, onda moram nešto da ti objasnim, a onda idemo u Hills, može?",čim je rekao da mora da mi nešto objasni , u mislima sam de vratila u taj strašan period prije dvije godine. Zavrtila sam glavom sa namjero da otjeram tmurne misli koje su mi se kovitlae umom, u čemu sam i uspjela.

"Može, vidimo se večeras.", rekla sam glasom prožetim tugom i peckanjem u grudima.

Prekinula sam ne čekajući njegov odgovor.Pustila sam playlistu Emilinog i mojeg omiljenog pjevača te spustila telefon na stolić pored bijelog kauča u ormaru i okrenula se prema Emili koja je u rukama već imala najmalje petnaest haljina.Biti će ovo dug dan,a još duža noć.