MIRLANDO

24. STOLJEĆE

Svijet se promijenio. Znanost i tehnologija toliko su napredovali da su metode liječenja znatno ubrzane, brojni lijekovi otkriveni a većina bolesti potpuno je iskorijenjena. Zrak je ponovo čist a voda savršeno pitka. Sve su religije s vremenom pretvorene u mitologije, države su napokon ukinute i čitava je Zemlja, po prvi puta u njenoj povijesti, ujedinjena u jedan novi način života, jedan novi svijet simboličkog naziva Mirlando (Wonderland). I doista je bio Mirlando, sa svom tom prekrasnom i bujnom prirodom, obiljem hrane, robotiziranim radnicima i mnoštvom divnih žena čija se svrha postojanja svodila samo na dvije stvari : Da udovolje muškarcima i omoguće im nasljednike.

Feminizam je pojam koji je davno iščeznuo iz upotrebe. Žene su ostale bez svih prava za koja su se toliko zalagale. Što i kako se točno dogodilo - ne znamo. Možda bi neki Muškarac mogao odgovoriti na to pitanje ali nas nisu previše učili o povijesti. Naša je edukacija prvenstveno bila usmjerena na vještine služenja i preživljavanja.

Diskriminacija prema ženskoj djeci započinje još i prije našeg rođenja. Žene koje nose žensku djecu prisiljene su raditi razne teške poslove, za razliku od žena koje nose mušku djecu i koje su za to vrijeme u stadiju mirovanja. Odmah po rođenju majkama se dijeca oduzimaju. Sinovi se smještaju u Internate a kćeri u Dječje domove. Sinovima imena nadjevaju očevi a kćerkama odgajateljice. Majke više nikada ne vide svoju djecu. Ako ih jednoga dana i sretnu - ne prepoznaju ih.

U Dječjim domovima odgajateljice, sve redom žene starije od 50 godina, uče nas prvim riječima, prvim koracima i pravilima ponašanja. Tamo se zadržavamo do svoje desete godine kada nas premještaju u Niske škole gdje dobivamo i svoje prve narukvice, bijele boje. Narukvice u sebi sadrže čip sa svim našim podacima i maleni mikrofon, od neuništivog su materijala i skinuti se mogu samo sa za to predviđenim alatom. Sve smo odjevene u jednostavne, pamučne bijele haljinice koje sežu iznad koljena i bijele gaćice. Na nastavi je uvijek prisutan i Čuvar, Muškarac čije je lice u potpunosti zaklonjeno maskom a koji se brine za to da se sve odvija prema protokolu i da niti jedna odgajateljica ne izgovori nešto krivo ili ne bude previše popustljiva prema nama. Čuvari bi, beziznimno, i najmanju dvosmislenost u odgajateljičinim riječima ili naznaku bilo kakvog pomilovanja prema nama, smjesta kažnjavali šamarima, prijetnjama i vrijeđanjem odgajateljice, zbog čega su se one silno trudile da im ništa ne promakne. Tako su ostajanje bez večere, dodatni zadatci i zatvaranje u izolaciju bili gotovo svakodnevni za nas.

S petnaest godina selimo se u Višu školu. Haljinice, gaćice i naše nove narukvice sada su ružičaste boje. Svaka se riječ i svaki korak strože nadziru a svaka pogreška dvostruko se kažnjava. Do šesnaeste godine knjigu „Pravila za žene" moramo znati napamet, u bilo koje doba dana ili noći. Pravila su u njoj podijeljena u tri kategorije: Opća pravila za žene, Pravila ponašanja za žene i Pravila ponašanja za žene koje se nalaze u prisutnosti Muškaraca. Evo nekih od pravila iz sve tri kategorije:

Žena nema pravo na svoju volju i na vlastito mišljenje.

Žena ne može posjedovati ništa osim svoje narukvice.

Najstrože je zabranjeno da žena ikada proturiječi muškarcu.

Žena nikada ne smije gledati Muškarca u oči, osim ako on to izričito ne zatraži od nje.

U prisutnosti Muškaraca žena uvijek mora stajati u stavu „Mirno" - s rukama na leđima, pognute glave i lagano raširenih nogu, sve dok Muškarac ne napusti prostoriju ili joj ne kaže drugačije.

U prisutnosti Muškaraca ženi je zabranjeno govoriti, osim ako joj Muškarac postavi pitanje. Tada mu odgovara jasnim i konkretnim odgovorima i s poštovanjem, primjerice: „Da, Gospodine" ili „Ne, Gospodine". Ako Muškarac ima potrebu za opširnijom komunikaciojom, žena ne smije zaboraviti da mu se uvijek mora obraćati umjerenim tonom, s poštovanjem i ljubaznošću.

Žena uvijek mora zahvaliti Muškarcu ako joj pokloni svoju pažnju ili bilo koju vrstu svojeg dodira.

U Višoj školi uči nas se i plesu, dotjerivanju ali i raznim kućanskim poslovima. Tu je i svakodnevni i pomalo rigorozni tjelesni odgoj koji nam, uz pravilnu prehranu, omogućava da budemo u što boljoj formi, što će nam kasnije biti od velike koristi. Sa sedamnaest godina naše se obrazovanje uglavnom fokusira na Seksualni odgoj i na filozofski predmet Svrhe žena u Mirlandu. Podučavaju nas proceduri koja će uslijediti nakon našeg izlaska iz Škole i tome na koje sve načine možemo biti od koristi Muškarcima. Uče nas o sastavnicama Mirlandskih centara i o ustanovama u kojima možemo služiti. Često u strahu jecamo na nastavi ali nikada ništa ne komentiramo i ne proispitujemo, čak ni kada smo u svojim sobama. Dovoljno smo zrele da nikada ne zaboravimo na to kako nas slušaju i svjesne toga koliku bi štetu takvim postupcima nanijele sebi ali i drugima.

Sve do osamnaeste godine mi zapravo nemamo izravnog kontakta s Muškarcima. Ako isključimo Čuvare, niti jedna od nas Muškarca nikada nije niti vidjela, osim na edukativnim filmovima, a ipak, nitko niti nema želju za njihovim upoznavanjem. Bile bi najsretnije da nam ta osamnaesta godina nikada ne dođe i da zauvijek možemo ostati u Školi. Odnos Čuvara prema odgajateljicama ostavio je jasnu poruku: Muškarci su naši gospodari. Oni odlučuju o našim sudbinama. Na nama je da ih poštujemo. Na nama je da se pokorimo.

A sada da Vam napokon kažem nešto i o sebi. Moje ime je Sienna. Volim kuhati, u odličnoj sam kondiciji i pripadam grupi rođenoj 2317. godine a to znači da sutra, na Dan prikupljanja, dolaze i po mene. Vidite, mi žene nemamo obilježen točan datum rođenja, kao što to imaju Muškarci. Takvi su su detalji o ženama nepotrebni jer je i godina sasvim dovoljna da bi nas se svrstalo u određenu grupu. Zadnji nam je dan prošao u suzama i zagrljajima. Nitko od nas ne može ni zamisliti da najvjrerojatnije nikada više nećemo vidjeti svoje mlađe prijateljice, svoje odgajateljice, jedna drugu...

Nakon večere brzo smo se otuširale a potom smo odvedene u zapadno krilo zgrade gdje smo raspoređene u male zasebne spavaonice. To je standardizirana procedura koja služi za izbjegavanje susreta ostalih mlađih djevojaka s Muškarcima koji će nas doći pokupiti. Noć smo provele u strahu i suzama, razmišljajući o tome kakva nas sudbina očekuje, nastojeći predvidjeti ono što nam je svima bilo nepredvidljivo. Sutra u 6 sati ujutro napuštamo sigurnost naše Škole. Vode nas na Sajam djevica gdje će se naše djevičanstvo staviti na aukciju i prodati najboljem ponuđaču. Nakon toga nam više ništa nije zagarantirano. O kupcu i njegovoj preporuci ovisi u koji će nas Mirlandov centar odvesti i kako će se dalje naš život odvijati.