SAJAM DJEVICA

226 18 3
                                    

Bilo je to ogromno dvorište, pravokutnog oblika, sa svih strana okruženo širokim trijemom kojega su rastvarali polukružni lukovi nad visokim korintskim stupovima. Savršeno organizirano za neometan, kružni protok gomile i jednostavno razgledavanje "robe" koju smo, naravno, činile mi žene. U samom središtu dvorišta nalazila se povišena pozornica na kojoj je skupina Muškaraca postavljala razglas, provjeravala okove, kuke i lance. Svuda uokolo bili su stolovi i stolice, gdje će se gosti ugodno zavaliti i promatrati aukciju, ispijajući svoja pića i unoseći svoje ponude u uređaje instalirane unutar stolova.

Nisu nas smjestili jednu pored druge. Već pri ulazu Rinu su preuzela dvojica Muškaraca u crvenom odjelu i odveli je unutar jedne od prvih arkada. Tishu su druga dvojica poveli skroz na suprotnu stranu a mene su odlučili smjestiti u sredini. Sigurna sam da smo se sve zapitale isto: Hoćemo li se ikada više uopće vidjeti?

Jedan od Muškaraca, stariji od te dvojice, postavio me u središte arkade i naredio da raširim noge najviše što mogu. Potom su ih lancima privezali za stupove. Isto su učinili i s mojim rukama, maksimalno ih raširivši i pritom ih još zadignuvši toliko da sam nožnim prstima jedva doticala tlo. Bio je to položaj koji je strašno iscrpljivao, napinjući svaki mišić moga tijela. Pitala sam se kako ću uopće izdržati, znajući da će me sve boljeti, mnogo prije bičevanja koje me još čeka.

Drugi od dvojice, onaj mlađi, stao je ispred mene i zagledao se u moje lice pa se nasmiješio.

- Lijepa si.

- Hvala, Gospodine. - Odgovorila sam iznenađeno, držeći pogled prikovan uz tlo. Nastavio mi se smješiti.

- Jesi li kažnjena?

- Da, Gospodine.

- Koliko?

- Pet udaraca, Gospodine.

- Finch?

- Oprostite... Ne razumijem, Gospodine.

- Nema veze. Hajde, otvori usta.

Poslušala sam a on mi je u usta stavio veliki prstenasti gag i pričvrstio mi ga iza glave, onemogućivši mi tako da ih ponovo zatvorim. To je samo pojačalo moj osjećaj izloženosti i straha. Još me jednom promotrio a onda se udaljio i stao s moje desne strane, ispred stupa za kojeg su bili vezani moji desni udovi, dok je drugi Muškarac u crvenom stao s moje lijeve strane. Oni su bili zaduženi za našu sigurnost i održavanje reda tijekom Sajma. Njihov primarni zadatak bio je spriječiti kupce da se previše zanesu i svojim pipkanjem, nehotice, oštete "robu". Nitko neće platiti za ženu koju je netko, primjerice prstima, probušio na Sajmu.

Kriomice sam pogledala prema Mlađem muškarcu i zapitala se: Je li doista moguće da postoje i Muškarci koji su, zapravo, ljubazni prema ženama? Uhvatio je moj pogled i opet mi podario osmjeh ali mi je i glavom brzo dao znak da gledam ispred sebe. Odmah sam poslušala a srce mi je preskočilo nekoliko puta. Osjetila sam kako me i dalje promatra a zatim postala svjesna toga da mi se, kada nagnem glavu, slina nekontrolirano cijedi iz usta i kaplje niz grudi. Do aukcije ću već biti potpuno slinava.

Stisnula sam oči nastojeći zadržati suze, svjesna koliko je zapravo ponižavajući ovaj moj položaj. Bilo mi je potrebno nekoliko dubokih udaha prije nego li sam ih ponovo otvorila i pogledala prema pozornici. Bilo bi mi draže da to nisam učinila jer sam u tom trenu ugledala snažnog i nabildanog Muškarca kako vitla velikim crnim kožnim bičem. Knedla mi je zastala u grlu. Odjednom mi se Mlađi Muškarac približio.

- Neću ti lagati da izgleda gore nego što jest, ali možeš izdržati. Odmah nakon kazne staviti će te u iscjelizator. Biti ćeš dobro.

- Hala, Gooine... - Pokušala sam mu zahvaliti ali nije bilo moguće govoriti s ovim gagom. Iako sam znala da je shvatio jer je kimnuo glavom i vratio se na svoje mjesto, osjetila sam da mi je iskreno žao što mu nisam mogla zahvaliti. Bilo je to prvi puta da sam doista to željela, željela sam mu reći "Hvala" jer je tako ljubazan prema meni. Ni u najluđim snovima mi nije palo na pamet da bi se neki Muškarac mogao tako ponašati. Oh, kako bi život bio jednostavniji kada bi ih bilo više takvih. Iako, što ja uopće znam o životu i Muškarcima? Možda ih i ima više, možda samo do sada nisam baš imala sreće? Bila je to umirujuća pomisao, barem na kratko.

MIRLANDOWhere stories live. Discover now