MIRLANDO

ZELENOOKI

Probudilo me blago pljuskanje po obrazu. Zbunjeno sam promatrala lice iznad sebe. Zelene oči, tanki nos i usne, Muškarac... O ne!! Brzo sam skrenula pogled i duboko udahnula, iščekujući kaznu.

- U redu je, nisi bila pri svijesti. - Prozborio je Muškarac smirenim ali ozbiljnim glasom. – Ostani mirna. Napraviti ćemo depilaciju a potom se možeš ići olakšati.

Olakšati se? Pa, sada kada je to spomenuo osjetila sam da mi je mjehur pun. Koliko sam dugo spavala? Gdje sam? Osvrnula sam se oko sebe. Bila je to ogromna prostorija tamnih zidova sa velikim crvenim ormarima i nekoliko crvenih kreveta na kojima su ležale druge djevojke. Neke od njih još su uvijek bile u snu.

- Prestani se osvrtati ili ću te vezati! Pogled gore! – Upozorio me i upalio depilator. Promatrala sam kako taj maleni okrugli dron lebdi iznad mene naizmjence ispuštajući zelenu svjetlost koja je bezbolno uklanjala sve dlake s moga tijela i crvenu svjetlost koja ih je usisavala. Nisam razumijela kako to zapravo radi ali prisjetila sam jedne od malobrojnih lekcija iz prošlosti u kojoj su nam odgajateljice govorile o tome kako su žene morale raznim uređajima čupati svoje dlake, što je bilo poprilično bolno, i kako moramo biti sretne i zahvalne zbog toga što smo rođene u Mirlandu gdje su Muškarci svakoga dana unaprijeđivali tehnologiju i velikodušno nam dopuštali da se koristimo njihovim postignućima. Osmjehnula sam se. Sve su lekcije uvijek bile takve. Veličale su Muškarce, poticale nas na zahvalnost i na njihovo obožavanje.

- Što je smiješno? - Muškarac me ozbiljno upitao.

- Ništa, Gospodine. Oprostite, Gospodine.

- Lažeš. Osmjehnula si se i zanima me o čemu razmišljaš. Reci mi ili ću te kazniti.

- Razmišljam o povijesti, o tome kako je ženama nekada bilo bolno raditi depilaciju. – Brzo sam odgovorila.

- Pogledaj me! – Strogo je naredio. Podigla sam pogled i plašljivo se zagledala u njegovu bradu. – Kad kažem da me pogledaš mislim na to da me gledaš ravno u oči. – Pojasnio je i ponovio svoj zahtjev. Poslušala sam. – Što ne valja s odgovorom kojeg si mi dala?

Srce mi je počelo udarati. Nisam razumijela što me pita i obuzimala me panika. Primijetio je to. Ugasio je depilator koji je obavio svoj posao i odložio ga na krevet, ispod mojih nogu.

- Ustani! – Naredio je. Ustala sam i stala pored kreveta, s rukama na leđima i spuštenom glavom. – Nastavi me gledati i ponovi što si rekla.

- Rekla sam da razmišljam o povijesti, Gospodine. O tome kako...

- Nisi to rekla. – Prekinuo me. Zašutjela sam. – Razmisli. – Nakon nekoliko trenutaka shvatila sam svoju pogrešku.

- Nisam... Nisam to rekla, Gospodine.

- Nastavi.

- Rekla sam da razmišljam o povijesti. Nisam rekla da razmišljam o povijesti, Gospodine.

Kimnuo je glavom.

- Dakle, shvačaš da si pogriješila?

- Da, Gospodine. Oprostite, Gospodine.

- Misliš li da je to sitna pogreška? – Nastavio je s ispitivanjem.

- Ne, Gospodine.

- Ne misliš?

- Ne, Gospodine. Velika je pogreška, Gospodine.

- Koncentriraj se na moja pitanja.