MIRLANDO

MICK

Kad je Rina stupila na pozornicu ponovo sam zadržala dah. Iako nas je sunce koje se sve više uzdizalo na nebu već neko vrijeme pržilo, bila je potpuno blijeda i cijelo joj je tijelo drhtalo. Ipak, imala je sreće. Unatoč tome što je vrištala i glasno plakala tijekom svakog udarca, njene nježne crte lica i preplašene, velike plave oči privukle su brojne kupce.

Uslijedili su broj 22, broj 23...

- Hajde, ti si iduća. - Odjednom mi se obratio stariji Muškarac u crvenom i krenuo me oslobađati. Doslovno sam klonula kad su mi oslobodili ruke pa su me obojica kratko pridržali, prije nego što su mi ih lisicama pričvrstili iza leđa i pogurali me prema pozornici. Jedva sam se kretala, svi mišiči bili su mi zgrčeni, što od položaja što od panike koju sam nastojala obuzdati.

Kad su me ponovo privezali za stupove na pozornici sve o ćemu sam razmišljala bilo je disanje. Znala sam da se moram koncentrirati da ne izgubim kontrolu. Temperatura je bila sve viša i bojala sam se da bi svaki tren mogla povratiti.

- Koncentriraj se Sienna. - Govorila sam sama sebi. - Udahni...izdahni. Ponovo. Udahni...Izdahni.

- Možeš ti to. - Šapnuo mi je Mlađi u uho i nježno rukom prošao niz moju kralježnicu. Tijelom su mi naglo prostrujali trnci ugode. No, istog trena kada se odmaknuo, ugodu je zamjenilo paranje kože na leđima. Vrisak se prolomio iz mojih usta i, prije nego li sam uopće uspjela ponovo udahnuti, stigao je i drugi udarac. Nakon toga, moj je mučitelj stao ispred mene i zastao tek toliko da uspijem doći do daha. Nisam mu vidjela lice, pratila sam samo pokret njegove desne ruke i velikog crnog biča koji je ovoga puta nišanio moj trbuh.

- Tri! - Glasno je uzviknula publika koja je brojila svaki udarac. Tada se Mučitelj ponovo povukao iza mojih leđa i snažno udario po guzi i bedrima.

Iščekivanje tog groznog fijuka nakon kojeg bi uslijedila šokantna bol pucanja kože i potom zastrašujući osjećaj slijevanja krvi niz tijelo, bilo je mučenje samo po sebi i bila sam mu zahvalna što je, za razliku od onoga kako se poigravao s nekim drugim djevojkama, sa mnom sve izveo što je bilo moguće brže. Tada se moj dio pozornice počeo okretati.

- Da čujemo ponude za ovu mladu ždrijebicu! - Začula sam voditelja.

Sunce je bivalo sve jače, kao i panika koja mi se širila tijelom. Osjećala sam kako mi znoj nagriza otvorene rane. To je to! Kucnuo je čas!

- Prva ponuda - stol broj 7! Stol 18! Stol 29! Duplo - ponovo stol 7!

Ne znam koju sam konačnu cijenu postigla ali onog trena kada sam shvatila da ponude pristižu - odahnula sam. Uspjela sam! Neću biti donirana! Unatoč raspucaloj koži, krvi, zgrčenim mišićima i temperaturi koja je bivala sve viša, bila sam ponosna na sebe i u sebi sam se čak i nasmiješila, na nekoliko sekundi potpuno nesvjesna činjenice da jedino što sam učinila jest preživjela prvi krug pakla, i produljila agoniju. 

Kad su me odvezali, Muškarci u crvenom uhvatili su me svaki za jednu nadlakticu i pogurali prema stražnjoj zgradi. Tamo su me odveli do velike prostorije u kojoj je bilo nekoliko staklenih iscjelizatora.

- Možeš li stajati? - Upitao me mlađi Muškarac kad mi je napokon izvadio gag iz usta.

- Da, Gospodine. - odgovorila sam.

Postavio me u sredinu jednog iscjelizatora i naredio da budem potpuno mirna i gledam u žutu točku ispred sebe. Pritiskom na gumb sa svih me strana zatvorio stakleni zid a plava svjetlost krenula se uzdizati od mojih stopala prema glavi. Istog sam trenutka osjetila olakšanje. Rane su zarastale i nakon dvije tri minute, kada je svjetlost postala zelena, znala sam da sada još samo uklanjaju moje ožiljke.

- Istupi. - Naredio je Mlađi kada se stakleni zid ponovo uvukao u podnicu.

- Znaš li što sada slijedi? - Upitao me Stariji.