Is it time for the truth

143 11 4
                                    

Strah,nervoza i radoznalost su harali mislima ove devojke. Katherin,ko bi rekao da je tako tvrdoglava? Možda ona nije takva kakvom je ljudi vide. Definitivno se nešto u njoj promeilo,a da čak ni ona nije znala šta. Šta je uticalo na nju da od mirne i povučene devojke postane toliko radoznala i tvrdogava? Jednostavno ju je sve vuklo ka istini kao da je deo toga,kao da mora znati. I nije znala u šta se upušta. Nije čak ni predpostavljala. Mislila je na loše,mislila je na najgore,ali je bila sigurna da su to ljudske tajne. Znala je da je nešto veliko. Nešto vredno života? Njene misli nikad nisu dotakle tu temu. 

I prolazili su dani. Jedan po jedan. Prazni. Puni nade,ali sve su bile samo misli. A on,on se iznenada udaljio od nje. Pokušavao je da je ne primeti,da ne vidi žudnju u njenim očima. Bilo je tako i njemu lakše. Bežao je do stvarnosti,ali nije bio siguran koliko daleko može pobeći. Katherin je to razumela. Ljudi ponekad beže od istine,od sudbine,ali je to nije sprečavalo u želji da sazna. Nije važno kako,nije postojao razlog. Jednostavno je morala. Kao da je sam đavo terao ka istini,a opet je nešto sprečavalo. Nešto poput anđela. I to je zapravo i bilo tako. Jednostavno nije bila mirna,nije bila spokojna u neznanju. I svaki dan je bio isti. Obično bi smišljala plan kako da sazna istinu razmatrajući svaku opciju. Pokušavala je nagađati šta bi to moglo biti,ali od toliko tajnovitih osoba kao što je bio Zayn se retko šta moglo očekivati. Čak je pokušala da sazna od njegovih prijatelja,te četvorke sa kojima se u poslednje vreme ni Zayn često ne viđa. Oni su se smejali i osramotili je pred čitavom školom govoreći joj da halucinira. Ni Zayn je nije podržao. Smejao joj se. Oni nije videla razlog. Pomaže mu. Svaki dan dolazi kod nje i uče dijalog,a on je pred drugima tako okrutan prema njoj. I njoj je sve to dosadilo. Kako i nebi? Pa i ona je samo devojka, devojka kao i svaka druga. Sa osećajima,sa prlošlosti. Ako ništa,zaslužuje bar malo poštovanja. 

"Oče,napravila sam večeru. Ja nisam gladna,ti jedi." - Tihim,mirnim tonom se obratila ocu te ga pogledala nežnim pogledom. On joj se nasmešio. Bio je jako umoran,a ona je to i osećala. Napravila mu je ono što voli,laganu večeru kako bih kasnije mogao mirno da spava. Sutra ga čeka još jedan naporan dan. Jako joj je teško gledati oca umornog i iznemoglog. Bilo joj je jasno da to sve radi zbog nje i  pokušavala mu se odužiti na bilo koji način. 

Dok je Katherin spremala svoje knjige sa stola i čekala da otac završi sa večerom,neko je pozvonio. Taj jaki,duboki,piskavi glas zvona joj je uvek parao uši. U toj mirnoj tišini koja je harala ovom prostorijom,zvono je ispunilo nervozu i radoznalost. Bila je skoro sigurna da je pred vratima Zayn,ali nije shvatala da taj dečko ima obraza da joj se opet obrati za pomoć posle današnjeg ismejavanja. Njeni,ovog puta ljutiti koraci su se kretali ka vratima ostavljajući škripavi zvuk na laminatu. Otac ju je iznenada pogledao zbunjenim pogledom. Ni njemu nije bilo jasno otkud ovoliko ogorčenje na Katherin'inom licu. U sekundi se promenula. Bila je stvarno čudna. Nakon što je ruku stavila na hladnu ,svetlo zlatnu kakvaku na vratima,povukla ju je te otvorila vrata. Njen pogled se dubogo zadubio u osobu koja stojala ispred nje. Gorčina i ljutnja su istog trenutka nestali. Uvek je verovala da se satvari dešavaju onda kad to najmanje očekujemo,ali nikad nije verovala da će se Mia ponovo pojaviti pred njenim vratima,da će je ponovo videti. Te smeđe,išarane oči i taj svetli ten su se isticali u mraku koji je okruživao. Bila je ista kad onda,prvi put kad su se srele. Njen blistavi osmeh je krasio njeno lice i obraze koji nisu imali ni trunke rumenila na sebi. Ipak je bilo pohladno veče,a ona,ona je bila u haljinici koja je tako dobro isticala njene dugačke noge i vitki struk. Ta devojka je jednostavno bila savršena. 

"Mia?" - Katherin'in zbunjeni glas je promumlao njeno ime i dalje ne verujući u ono što vidi i ne znajući kako da reaguje. Njene zelene oči su se kretale od Miinog osmeha do očiju koje su se prelepo caklile. Mia nije skidala osmeh sa lica. Bila je oduševljena sa Katherin. Vešto je posmatrala nen zabrinuti izraz lica i njene zelenkaste oči. Pomalo joj je bio smešan doček i Katherin'ina zbunjenost,ali je suzdržavala smeh. 

"Nije ti grado što me vidiš,lepotice?" - Imala je istu harizmu i šarm kao Zayn. Skroz su isti iznutra dok su izgledom skroz drugačiji. Bili su kao ,kao različita vrsta? Miina smirenost je terala Katherin da se samo još više uplaši. Nije bila sigurna dali je ovo dobra situacija i dali je ovo htela. Možda želi da odustane od istine? 

"Naravno da mi je drago. Uđi." - Nije mnogo razmišlajal. I dalje je pri svojoj odluci. Istina mora da se sazna,a sigurna je da je ovo noć istine. Samo je postojao jedan problem. Njen otac. Katherin nikad nije imala prijateljice i nije znala šta da kaže ocu. Dok je Mia ulazila u kuću ne skidajući osmeh sa lica,otac ju je pomno posmatrao žvakajući mali zalogaj u ustima. 

"Dobro veče gospodine McCord. Ja sam Mia,Katherin'ina nova prijateljica."- Otac ju je čudno pogledao te sa nje bacio upitan pogled na Katherin koja je jednom,mirno ,skoro neprimetno klimnula glavom dok je mirno stojala iza Mie. Zašto je Mia slagala njenom ocu? Mia ga u stvari odavno poznaje. Čak je i pre nekoliko godina saznala da ima kći i gde radi. Kad bi ga pogledala,saznala bi sve njegove tajne pa čak i dan smrti. Dok u Katherin ništa nije videla. Možda ju je to privlačilo ka njoj,ta nedodorljivost. Koliko god se trudila,nije videla baš ništa. 

"Dobro veče Mia. Dobro došla."-Ljubazno,ali i dalje zbunjeno i zabrinuto,Katherin'in otac joj je poželio dobrodošlicu. Katherin je nepomično stojala i dalje iza nje i razmatrala svaku sekundu posmatrajući Miu. Njen stas,obraćanje prema Katherin'inom ocu,govor,sve. Bila joj je jako draga. Bar je izgledala tako.

"Oče,idemo mi gore u sobu."- Na Katherin'inu rečenicu,otac je smao klimnuo glavom te se bezbrižno vratio ka večeri koju nije dovršio dok su se Mia i Katherin polako penjale uz škripave,drvene stepenice bez reči. Katherin ih je vodila do sobe i ćutale su sve dok nisu zatvorile vrata. 

"Nadam se da se ne ljutiš što sam došla. Imala sam želju da te posetim." - Mia je ovog puta bila još draža i milija. Njen glas je bio miran i staložen. A ona je zračila lepotom. Katherin ju je stalno posmatrala,gledala je svaki njen pokret diveći joj se. A Mia,ona je gledala Katherin,ali samo u oči. I to sa razlogom. Pokušavala je bilo šta saznati o Katherin putem njene magije,ali nije uspevala. Prokleto joj nije jasno šta se dešavalo,ali to nije ispoljavala. Mada je Katherin vremenom shvatala da Mia nešt pokušava tad kad se duboko zagleda u njene oči pa bi onda Katherin naglo sklonula pogled.

"To je bila i moja želja. Nadam se da ćeš mi reći istinu. Zašto ti Zayn onu noć nije dopustio da ostaneš?" - Ovog puta se i Katherin duboko udubila u Miin pogled i izraz lica pokušavajuću shvatiti reakciju na njeno pitanje. Ali Miu je bilo toliko teško shvatiti. Odjednom se počela smejati bez razloga što je Katherin na neki način iritiralo. Zar potoji nešto smešno?

"Možda si u pravu. Moraš saznati istinu. Zbog toga sam tu. Samo znaj,ovo je drugačije,bolnije. Istina je negad gora od laži." - Katherin se prijatno iznenadila Miinoj reakciji. Odjednom se prestala smejati i ozbiljno pogledala Katherin više ne onim pogledom kojim ju je gledala pr par sekundi,sad je imala realniji i prvrženiji pogled koji je često sklanjala razgledajući svaki ćošak Katherin'ine sobe. Katherin se osećala drugačije. Bila je sretna jer je posle tolikod gtuda dočekala da sazna istinu. Ali to nije bilo to. Plašila se nečega i strah joj je strujao kostima kod se pokušavala skoncentrisati. Nije ni ona znala šta je to i zbog čega,ali je ovog trenutka osećala da će joj se život promeniti. 

---------------------------------------------------------------------------------------------------

Uh,narode eto novog dela. Namučila sam se stvarno. Više nego ikad. Prvo,ovih dana nemam nikako inspiraciju. Neznam šta mi je ,to mi se nikad nije desilo. Neznam dali se vama ikad dešavalo da vam baš ništa,ali ništa ne pada na um i da jednostavno neznate šta da pišete. Kad krenem da pišem,kao da radim kontrolni iz matematike- mozak mi stane. 

Pišem jedan nastavak 5 dana i opet nije nešto. Ovo je jedan od najlošijih za mene. Priznajem to. Stvarno sam se trudila. Čak sam planirala da zaustavim pisanje na neko vreme,ali opet odustanem i od toga jer znam da kad opet nastavim pisati,niko neće čitati. A još,imam toliko obaveza i malo vremena. Naveče kad dodjem iz škole,odmah učim -.- Znate vi to sve,da vam ne pričam. 

Neznam sad,nemam baš neka pitanja za ovaj nastavak jer nisam ništa konkretno napiisala osim nešto pred kraj. Eto samo dali mislite hoće li Katherin saznati istinu i kako će odreagovati ako sazna? 

Ovaj nastavak sam posvetila svojoj dragoj @NoraInLondon (Mii) jer joj je danas rođendan. Ona ima ulogu u priči,kao što znate. <3 

Za sledeći nastavak 60+ čitatelja i 8+ komentara. Ako sam se ja ovoliko trudila,potrudite se i vi malo. <3

Don't let me fallDonde viven las historias. Descúbrelo ahora