Teen Story/ZAVRŠENA✔️

1.Dio-Dolazak

I evo me opet ovdje...da opet stojim ispred istih vrata moje nove kuce,tj.  stare koju sam morala napustiti prije 10 godina.Da proslo je 10 godina od kada sam prosla kroz ova vrata,od mog odlaska...Iako sam se nadala da nikada necu morati napustiti Zagreb,to se promijenilo prije nekoliko dana kada sam saznala za selidbu..Nisu mi ni rekli sto se sprema samo da odlazimo u Beograd.Nisam mogla vjerovati da cu morati napustiti Zagreb i doci ovdje.U Zagrebu je moj cijeli zivot,tamo mi je najbolja prijateljica,najbolji prijatelj,drustvo,skola,klub,jednom rjecju sve a ovdje mi je sta?Velika kuca u kojoj cu biti dosta vremena zapravo u sobi sama,ovdje nemam nikoga.Mozda sam imala prije 10 godina ali sada...Tada sam imala 5 godina ta djeca,koja zapravo vise nisu djeca, me se vjerojatno ne sjecaju kao ni ja njih...Moje razmisljanje prekida zena iza mene

Sto radis?Zasto stojis samo tu?Otvori vrata i idi po kofere!-Da to je moja majka koja je zeljela da dodemo ovdje.Ne rekavsi joj ni rijec udem u kucu koja je bila pa lijepo sredena i krenem velikim stepenica prema gore.Iako je proslo 10 godina sjecam se gdje je moja stara soba.Kada dodem na treci kat krenem prema zadnjim vratima sa desne strane.Da to je ta soba.Soba koju sam napustila sa 5 godina.Tu jos pored vrata je nacrtan krizic koji sam nacrtala kad sam se morala odseliti.Tada mi je to bio smak svijeta,maknuti se od ovoga mjesta ,pa sam nacrtala kruzic kao znak da cu se jednog dana vratiti,a i evo..moja "zelja" se ostvarila.Tada sam zbilja bila tuzna sto moram napustiti ovo mjesto,a sad bih dala sve da se vratim u Zagreb.Nije da je ovdje lose,ali ipak moj pravi rodni grad ce uvijek biti Zagreb,u kojem su moji prijatelji,susjedi,uspomene.To ce uvijek biti moj rodni grad i nikakav Beograd ga ne moze zamijeniti.
Kada napokon shvatim da stojim isped ovih vrata vec 10 minuta odlucim uci.Sve je bilo na svojem mjestu.Bijeli ormar,pisaci stol,veliki bracni krevet sa ljubicastim poplunom,par polica ,sa svake strane kreveta ormaric...Uglavnom sve bas kao i u mojoj sobi u Zagrebu.Sve je bilo isto osim jedne stvari,jedna stvar je nedostajala-moja sreca.No shvatila sam da se u Zagreb necu tako brzo vratiti,pa sam odlucila da sredim sobu,mada se nije imalo previse toga sredivati,bilo je ocito da je mama nekom dala prije koji da kljuc kuce da sve ovo namijesti...Prvo sam slozila odjecu u ormar,zatim sam stavila slike sa prijateljima,obitelji,klubom i trenerom na police na zidu,poneku na stol i ormaric.Na stol sam stavila knjige-posto sam druga godina matematicke gimnazije ovdje cu zavrsiti skolovanje ocito...Ostale knjige sam stavila u stol il u nocni ormaric i pa to je bilo sve,bila sam gotova za 1 sat.Trenutno je 4 sata popodne pa sam odlucila sici u prizemlje i pomoci mami sa spremanjem.Iako sam ljuta na nju,ona mi je ipak mama i necu se moci vjecno ljutiti na nju...Nismo nesto razgovarale jer zna da kad sam ja ljuta da nema smisla svadati se sa mnom.Sve smo pospremile i stavile na svoje mjesto za 2 i pol sata,mislim to su samo tri prostorije-kuhinja,blagavaona i mjesto za odmor,ali ipak velike prostorije pa...Kako smo bile zavrsile sa prizemljem dogovorile smo se da cemo 2.kat sutra.Ja sam otisla u svoju sobu ,a ona je pricekala tatu da dode sa svog novog posla,tj. upoznavanja,da skupa veceraju,ja nisam bila gladna pa sam odlucila da cu prekociti.Oni ce danas spavati u svojoj sobi koja je na 2.katu ali je spremna jer je mama nekog bila zaposlila da ju namjesti,ocisti..Kada sam dosla u svoju sobu odlucila sam da cu malo citati.Legla sam na krevet i uzela svoju omiljenu knjigu "Vampirski dnevnici" gledala sam seriju ali vise volim citati.Kako sam citala sve sam vise tonula u san od umora i puta.