Dečko s treninga

Poglavlje 6.

Pa tko bi drugi bio nego Marko. Zapravo nisam niti sumnjala. Smor je,i to ogromni. Cijeli dan sam ga pokušavala izbjeći i uspijevalo mi je donekle, osim par sati što smo imali zajedno. Kada sam se zaokrenula prema nazad i vidjela njegovo arogantno, umišljeno lice samo sam pogledala u njegovu ruku pa opet u njega. Kada je shvatio da ne želim njegovu ruku na sebi, pomaknuo ju je kao da se opekao i prevrnuo je očima uz to.

"Trebaš nešto?",upitala sam sa minimalnom zainteresiranosti u glasu.

"Da, pa kada se tako lijepo nudiš zanima me gdje je knjižnica.",sarkazam u glasu mu je bio očit. Inače ne volim kada je netko sarkastičan, ali njemu baš pristaje.
I eto mene opet pričam sranja.

"Jesam se ja tebi nešto zadužila pa ti tebam pomoći ili?",upitala sam gledajući ga ravno u oči boje tamne čokolade.Jede mi se čokolada usput.

"Daj Lara,nije mi do zajebancije, moram u knjižnicu,imam dogovorene instrukcije.",rekao je i spustio glavu posramljen. Nije me bilo briga što već umire od srama,moram mu još malo zagorčati život pa mu sa vrlo velikim osmijehom odgovorim.

"Kako slatko, loš odbojkaš je još lošiji učenik.",sada je digao pogled i u njemu sam jasno mogla vidjeti da je bio bijesan kao pas.

"Boli me kurac, ne moraš mi pomoći, ali pazi šta ti kažem, biti će ti žao što se zajebavaš samnom.",rekao je više sada hvalisavo i ponosno nego bijesno. Koji on hollywoodski film radi od svog života. Komedija. Na njegove riječi sam pukla od smijeha. Uspravio se do svoje pune visine i bio je višlji od mene,zapravo i ne toliko puno,nekih 10 cm.Možda 20. Rekoh, ne puno. Pogledao me pogledom punim prezira. Ne razumijem zašto me tako gleda, nitko nas uopće nije niti slušao. Mislim, nije nas tko imao slušati, svi normalni su već otišli kući, a ja budala još tu stojim ispred škole i spuštam na zemlju prenapuhane kretene aka Marka. Samo sam se okrenula i otišla još uvijek sa smiješkom na licu. Nije me bilo briga za njegove riječi niti najmanje. Nisam ga zapravo uopće slušala. Izašla sam iz školskog dvorišta i lagano krenula kući. Išla sam pješke kako bih mogla slušati pjesme. Kada sam došla kući bilo je oko dva. Na brzinu sam se otuširala i obukla sivu trenerku i gore neku veliku bijelu bratovu majicu,koja je na nekim djelovima bila poderana. Imam brata Josipa koji će uskoro 19 godina i skroz je lud. Inače,on je i moj partner in crime koji me vječito izvlači iz sranja, šverca me van, kada ide u neki kafić ili klub me uvijek povede, uči me voziti auto od trinaeste godine, što je zapravo bila moja želja, i on je na moj nagovor nakon auta položio i vozački za motor. Sada mi zahvaljuje što sam ga natjerala na to zato jer se cure "pale na motore", po njegovim riječima. Izašla sam iz kupaonice koja je u sklopu sobe i bacila se na krevet. Bilo mi je užasno dosadno,pa sam pustila pjesme na svoj crni JBL Xtreme. Imam cijelu kolekciju prijenosnih zvučnika jer ih jednostavno obožavam.Imam i jedan mali JBL GO,samo za kupaonicu. Moj najdraži je definitivno JBL Xtreme sa vojničkim uzorkom. Kada je krenula pjesma od Davida Guette Play hard, krenula sam skakati po sobi i derati se. Neki bi to nazvali plesom,no ja bi to nazvala divljanjem. Ili obrnuto,nije bitno.
Oko tri sam se spustila u kuhinju. Našla sam u frižideru sarmu pa sam ju ugrijala i stavila u neku zdjelicu te otišla u dnevni boravak. Upalila sam plazmu i stavila Netflix.
Kada sam završila sa 4.epizodom serije The end of the fucking world,vidjela sam auto svog brata. Metalik narandžasti BMW i8. Dobio ga je za osamnaesti rođendan. Toliko je dosađivao roditeljima da su mu ga morali kupiti samo da ga ušute. Mene je pak čekao moj narandžasti Lamborghini Egoista.

"Di si sine?",viknula sam bratu kada sam čula da je ušao. Polako se došetao do mene, koja sam se premjestila u kuhinju na laptop. Pisala sam neki sastavak iz povijesti. Kada sam upisala sportsku gimnaziju,nisam planirala štrebati kako i kada se netko kolje,ali dobro. Valjda i to ima svrhu. Profesorica mi je rekla da napravim neki kratki sažetak zadnjeg gradiva što smo učili kako bi na kraju godine imala peticu.Svi predmeti su mi od početka godine za pet,ali povijest mi nikako nije išla i još uvijek mi ne ide.

"Hej sister,šta radiš?",upitao me Josip na ulazu u kuhinju. Prišao mi je i sjeo na barsku stolicu pored mene i podlaktio se nagnuvši glavu prema meni. Tako je neko vrijeme gledao u mene dok sam pisala sastav. U početku me nije smetalo, ali nakon pola sata je postalo dosadno.

"Trebaš li nešto?",upitala sam ga ne skrećući pogled.

"DA!",rekao je glasnije negoli je bilo potrebno. Nisam se obazirala na njegov ton.

"Da? A što to moj dragi brat treba?",upitala sam još uvijek ne dižući pogled sa ekrana laptopa.

"Želim napraviti mali tulum.Ovdje...u kući.",završio je naglašavajući svaku riječ.

"Pa napravi,a šta će ti mama i tata reći na tu tvoju ideju?",upitala sam ga znatiželjno,ovaj put gledajući u njega.

"Nisu do četvrtka u gradu. Otišli su kod bake što znači da imamo kuću samo za sebe na 3 dana.",rekao je čekajući moju reakciju.

"Oke. Koliko ljudi si planirao zvati?" pitala sam zapravo se bojeći odgovora.

"Čekaj malo,mladiću.",mrzi kada mu se tako obraćam.

"Nemaš li ti sutra predavanja?",inače,Josip studira prvu godinu prava.

"Planirao sam zvati Matiju, Filipa,Juraja, Dominika i Filipovog mlađeg brata. Mislim da se zove Marin ili tako nešto. I,naravno, nekoliko cura sa predavanja. Predavanja nemamo jer većina profesora ide na neke seminare i usavršavanja.",rekao je vrlo entuzijastično. Kada kaže "cure sa predavanja" odmah znam da su to zapravo one plastične barbike koje se daju za burek s jogurtom.Mrzim ih.
Ali volim burek s jogurtom.

"Radi šta želiš,ja odlazim na trening oko sedam i vraćam se oko devet. Uzeti ću BMW da ne moram busom.",iako zakonski ne smijem voziti,mi živimo u jednom dijelu grada gdje nema puno policije jer je taj dio za "malo bogatije". Osim toga,trenutno imam 17 i znam voziti bolje nego neki stariji. Uostalom, da me uhvati policija,dali bi mi kaznu koji bih platila i to je to.

"Okej,ali samo da znaš da je m6 na farbanju.",rekao je i pakosno se nasmijao. Ja sam taj auto ukrasila grafiti natpisima i predobro je ispao i on ga pošalje na farbanje. Mrzim tog lika.

"Znaš šta,moronu jedan? Jebi se. Reći ću mami da radiš tulum pa da pošalje Klaudiu ovdje pošto ja ne mogu ostati." Dvoje može igrat ovu igru.

"Nećeš zvati tu čangrizavu babu Klaudiu. Smiri se,nisam ga poslao na farbanje, odi u garažu i vidi šta sam napravio.",rekao je smirenim tonom.

Ili će biti ubijen ili najbolji brat na svijetu.Trećeg nema.