Dečko s treninga

Poglavlje 16.

Lara

Ulazi u prostoriju sav važan sa svojom "bandom" uz njega. Skoro istog trenutka njegov vrat zauzmu ruke na kojima su dugački umjetni nokti.
Pogledam joj u lice i zgrozim se na količinu šminke koju njezino lice podnosi. Sise i dupe su joj totalno fejk i umjetni, bez sumnje.
Ljubakala ga je po licu, a on je samo dosađeno gledao uokolo po teretani, a kada mu je pogled stigao do mene, zagonetno se nasmijao i zažvalio plavušu ispred sebe, cijelo vrijeme gledajući mene drito u oči. Preokrenem očima i šapćem Lukeu pored sebe mali zločesti plan.
Privučem Lukea k sebi i napravim isto što je on napravio plavuši, samo više divlje. Gledam ga u oči, a on odmakne plavušu od sebe i stisće šake bijesno gledajući u mojem smjeru. Luke i ja se odvojimo, pa se pozdravimo i on mi kaže da ćemo se kasnije naći da popričamo o onom nafurantu tamo.
Čim je Luka izašao iz teretane, Marko je brzim i velikim koracima došao do mene, a ja sam i dalje bila nagnuta na zid, sjedeći na podu.

"Tko ti je taj lik?", upita me sa vatrom u očima i nimalo mirnim tonom.
Nasmijem se i počnem se igrati sa svojim pletenicama gledajući ga ispod trepavica.

"Oh, dečko s treninga. Nisam te primijetila.", moje dvije rečenice uzrokovale su njegovo prevrtanje očiju i još veću ljutnju.

"Lara. Ne seri.", glasnije kaže i privuče pažnju na nas. Ja mahnem jednom nogometašu kojeg znam i slatko mu se nasmijem,a Marko me naglo povuče prema gore i ja se nađem par centimetara razmaka od njega.

"Svlačionica.", kaže mi i ja preokrenem očima pa krenem ispred njega što se ispostavilo da je jako loša ideja kada sam osjetila njegovu ruku na mojoj guzici.

"Moraš me baš držati? Sigurna sam da znam sama hodati. ", upitam stavljajući svoju ruku na njegovu koja je još uvijek na mojoj guzici i primaknem ju na kraj mojih leđa.

"Moram i više mi je odgovaralo prijašnje mjesto.", rekao mi je na uho hrapavim glasom koji je bio vrlo seksi trenutno. Podigla sam pogled i samo gledala i hodala naprijed, ali okrenula sam se kada sam čula barbiku kako mi se obraća. Maknula sam Markovu ruku sa svojih leđa i krenula prema njoj.

"Hej, seljančice.Nećeš mi ti ništa govoriti, bolje idi tatici da ti plati još jednu plastičnu operaciju, imaš jednu boru ovdje.", kažem i kucnem joj prstom na neko mjesto na čelu.

"Ozbiljno, Marko? Toliko si nisko pao da ćeš nju izjebati, a imaš mene stalno na raspolaganju?", obrati se Marku iza mene, ali ja se više ne obazirem na to.

"Pola tvoje ljepote ja skinem vlažnom maramicom, a te tvoje sise i odvratno dupe izbušim iglicom kao balone, puf.", kažem i pucnem prstima, pa krenem nazad do Marka, ali u tome me spriječi nečija ruka koja povlači moju kosu. Meni nitko ne dira kosu. Bijesno sam se okrenula i ugledala zlobno nasmijanu plavušicu.

"Jebat ću ti mater sad.", rekla sam i nasmijala se izlomivši prste.
S moje desne strane su stajali dečki s kojima se moj brat potukao i dobacili su mi nasmijano boksačke rukavice navijajući za mene. Dobacila sam im nazad rukavice uz rečenicu "mogu i bez njih, hvala." Uhvatila sam ju za tu grivetinu i povukla je malo prema dolje gledajući njezinu bolnu grimasu.
Ošamarila sam ju i onda sam se ja našla na podu, a ona na meni.
Zadobila sam par udaraca šakom, par šamara i grebanja noktima. Preokrenula sam ju i sad sam ja sjedila na njoj, zadavajući joj jake udarce šakom po faci, a kada sam joj udarila šakom nos, raskrvario se i uspjela sam ju ošamariti i pokazati joj srednjak prije nego sam završila na zidu u muškoj svlačionici.

"Koji je ono kurac bio?!", upita me, a ja posmotrim poziciju u kojoj se nalazim. Njegove ruke su sa svake strane moje glave, prsa nam se dodiruju i dahovi miješaju iz razloga što nema prostora između nas.

"Ako ju toliko voliš, zašto me nisi odmaknuo od nje?", upitam i podignem pogled, ovaj put ga gledajući ravno u oči. Prstom obrišem krv koja je tekla iz ogrebotine malo ispod oka.

"Tko je onaj kreten?", upita mijenjajući temu.

"Prijatelj."

"Sve prijatelje tako ljubiš?", upita me i mračno se nasmije.

"Možda. Hoćeš provjeriti?", upitam ga i on odmakne svoje ruke i ja se uspijem izmigoljiti, pa krenem brzo do vrata koja su na kraju redova ormarića. Vrlo brzo se nađem u zraku, pribijena na ormariće.
Automatski obmotam svoje noge oko Markovog struka i stavim svoje ruke na njegov potiljak kako ne bi pala zato jer me jedino on sad drži.

"Možemo provjeriti?"

"Tko kaže da ne možemo?", odgovorim protupitanjem i to mu je bilo dovoljno da me još jače nabije u ormariće i spusti svoje pune usne na moje, stvarajući rat u raju. Kada nam ponestane daha, odmaknemo se jedno od drugog, dok me njegove oči koje su sada tamnije nijanse i dalje promatraju neumorno.
Promeškoljim se, a on stavi glavu na dio ormarića koji se nalazi malo iznad mojeg ramena.
Ugrize mi vrat i dođe usnama do mog uha.

"Ne meškolji se više ako ne želiš da te sada tu...", nije uspio dovršiti rečenicu zato jer sam se još par puta promeškoljila. Stavio je svoje obje ruke pored moje glave, pritiskajući ormarić.

(...)

Dolazim polako do ulaza kuće i vidim da su mi roditelji i dalje tu, a lijepo sam rekla Josipu da im kaže da me nema. Ulazim napokon u kuću i bacam torbu u hodnik izuvajući patike. Uđem u dnevni boravak i dobijem tri pogleda na sebi.
Prvo pogledam mamine crvene oči, a onda i Josipove u kojima sam prepoznala tugu i bijes, a razlog tomu ne znam. Sjednem pored Josipa i zbunjeno gledam u roditelje.

"Molim te, poslušaj ovu divnu vijest.", sarkastično kaže i prostrijeli mamu pogledom.

"Dušo,došao je trenutak da oboje ovo saznate. Odrasli ste i znam da ćete razumijeti. Josipu sam već rekla, a sad je red da i ti znaš. Josip nije tvoj brat."