[HRV] Dance with Werewolves // o.d

1. Beginning*

 A/N - Prvo poglavlje :P Plizz komentirajte

Noćni vjetar hučao je šumom noseći malene bijele pahuljice kroz nebo, dolina je sjala svojom bjelinom. Topot teških šapa čuo se u daljini, sve dok se smeđkastog vuka nije jasno ocrtavao u bjelini snijega. Dah mu se ledio svakim uzdahom, gledao je prestrašeno okolo sebe, ali nije nikoga vidio osim bjeline koja je prekrila dolinu i šumu poput velikog pokrivača.

Zatulio je glasno ne bi li dozivao svoje prijatelje koje je izgubio u ovoj strašnoj snježnoj oluji. Piskutav glasić ječao je iz daljine, vuk smeđe boje naćulio je svoje snijegom zametnute uši okrećući glavu u smjeru prijateljeva zova.

Skupio je onoliko snage koliko mu je ostalo u mišićavim prsima i zatrčao se po debelom sloju snijeg prateći instinkt od kuda je minutu prije došao vučja vika drugog vuka. Zarežao je na sebe kako treba izdržati još malo dok mu je vjetar parao kroz gustu dlaku.

U daljini je ugledao vrlo poznatu drvenu kućicu, potrčao je koliko je brže mogao ostavljajući dim snijega iza sebe, vjetar je hučao iz svih mogućih smjerova. No vuk je napokon stigao do svog odredišta, popeo se na trijem drvene kuće duboko dašćući dok mu se krzno vijorilo na vjetru bacajući pahuljice snijega koje su mu se zapetljale u dlaci negdje u zrak.

„Znao sam da si to ti.” prošaptao je drugi vuk pored njega, smeđi vuk je lagano podignuo glavu gledajući u prijateljeve tople plave oči i prekrasno bijelo krzno.

„Ovo je vjerojatno jedna od najgorih zima u mojem životu.” Prošapta smeđi vuk hodajući do snježno bijelog vuka koji se lagano nasmijao.

„Meni kažeš...” Bijeli vuk se okrenuo kako bi napokon ušao u drvenu kućicu, „Hajdemo unutra, mislim da je malo prehladno za biti vani čak i za vukodlaka.”

„Da.” Smeđi vuk potvrdi ulazeći u kuću za bijelim vukom koji se upravo pretvorio u čovjeka. Smeđe kose sa lagano plavo obojanim vrhovima i plavim očima, uzeo je hlače koje su je ostavio pokraj vrata, obukao ih i odšetao je duž hodnika u jednu sobu. Smeđi vuk također se pretvorio natrag u čovjeka, smeđe kose i čokoladnih očiju, uzeo hlače koje je također ostavio te ih obukao. Došetao je do kauča u sredini dnevne sobe gdje je već jedan drugi momak sjedio. Zurio je u televizor ne bi li našao nešto dobro za gledati no kada nije ništa našao, duboko je uzdahnuo i bacio daljinski na stolić ispred kauča.

„Zayn je jasno rekao da danas ne idemo van...” Promrmljao je momak smeđe kose i zelenkasto-plavih očiju gledajući u smeđekosog koji je uzdahnuo duboko.

„Bio sam gladan. Otišao sam samo u lov.” Zarežao je na vukodlaka na kauču.

„Mislim da zaboravljaš da nisi Alpha, Liam.” Smeđo-kosi odgovori, Liam tiho uzdahne prolazeći rukom kroz svoju kratku smeđi kosu i odlazeći u kuhinju po čašu svježe vode. Vraćajući se natrag u dnevni boravak promrmljao je.

„Nisi mu rekao?”

„Ne.” Uzvrati smeđo-kosi, „No i sam znaš da će shvatiti da te nije bilo gotovo tri sata. “

Liam ne obraćajući se na prijateljev odgovor. Pogledao je prema kaminu na drugoj strani sobe, vatra u njemu nije više gorjela otkako je otišao tri sata prije.