[HRV] Dance with Werewolves // o.d

9. Hunters*

A/N - Dugo je prošlo odkad sam pošteno postavila novo poglavlje, nadam se da vam se sviđa :)

Uh, šta sam se ja naplakala dok sam ovo pisala :'(

Uglavnom SRETNO S ČITANJEM  ♥

Love you my dear readers :)

----(OPREZ* - poglavlje sadrži [mnogo više] psovanja i vrlo je tužno [ako ne želite plakati nemojte čitati :P])-----

- Ana xx

Nialla je probudio zvuk otvaranja i zatvaranja vrata. Gledajući iza sebe, protrljao je oči i vidio Alex.

„Alex?“ Promrmljao je, glas mu dubokod sna. „Ovo mora da je san.“

Nasmijala se pomalo nervozna, sliježući ramenima.

„Ali nije, sorry.“ Rekla je, oči joj ogledavaju prema podu. „Pitala sam se... smijem li malo ostati ovdje? Mislim da je najbolje da se maknem od svih, ima malo previše napetosti...“

Niall se nasmije.

„Nema li uvijek?“

Ustao je, tapšajući mjesto pored njega na krevetu i upalivši TV, Alex sjedne na krevet pored njega. Gledali su vijesti, Niall je ismijavao meteorologa i njegovu mrlju na odjelu, a nekog čovjeka zbog kose, što je nasmijalo Alex i ona nagnu svoju glavu na njegovo rame s ljubavlju. Nakon malo vremena, Niall je otkrio da je stekao da se Alex privi uz njega, pogled joj postavljen napeto prema zaslonu dok je neka dama s užasno obojanom kosom pričala priču o štencima spašenim iz rijeke. Gledao ju je minutu dvije prije nego što progovori.

„Ti si šarmerica, znaš. Mislim da bi to mogla biti tvoja druga moć ili nešto.“

Alex trzne glavom da ga upitno pogleda.

„Što? Šarmerica?“

Niall se ponovno nasmije.

„Nemoj se pretvarati da nisi primijetila. Možeš se osmjehnuti momku i on će već biti zaljubljen preko ušiju u tebe. Imaš Liama i Zayn, obojicu omotani oko malog prsta, ja vjerojatno na putu.“

Ona se zacrveni, čineći ga da se nasmije.

„Ne smeta mi, znam da ne pripadaš meni. Pomirit ću se s tim da smo prijatelji. Bilo bi lijepo imati nekoga za razgovaranje s vremenom na vrijeme. Dečki su poprilično zauzeti, pogotovo kada ste se vas dvije pojavile.“

Alex lagano slegne ramenima s malo krivnje.

„Sorry.“ Promrmljala je, Niall joj je podignuo bradu da pogleda u njega.

„Ne moraš se ispričavati.“ Nasmiješio se sa tim dječačkim smiješkom što je Alex mislila da Niall izgleda kao da ima 12.

„Nekako i jesam,“ Uzdahne, sklopivši ruke u krilu. „Napravila sam totalan nered u ovoj kući.“

„Nah, trebala si vidjeti kada sam ja došao ovdje. Stalno sa se transformirao u kući, tada još uvijek nisam imao kontrolu na vukom, a jednom sam zamalo ugrizao Louisa.“

Alex se nasmijala na Niallovu rečenicu, na što se Niall osjećao toplo i ugrijano. Ona je bila kao mala zraka sunca, uvijek sretna i nasmijana oko ljudi i slijevala dobro raspoloženje.

„Drugi ili treći dan ovdje, skoro sam spalila Zaynovo lice.“ Uzdahnula je, kolutajući očima lagano jer je stvarno zvučalo smiješno, a Niall se smijao.