Suze su krenule same. Kao da nisu vidjele sunčevu svjetlost stotinama godina. Pala je na koljena i gledala u vrata operacijske sale. Sjetila se kako joj je mama prije izlaska rekla da neće ostati dugo, a sada joj je jedino na mislima kako se zapravo nikad neće vratiti. Tiho je zajecala, što tiše. Bojala se da ako bude glasna da će se slomiti, baš kao njeno srce. Razmišljala je o tome da ako se ne probude, ona ostaje sama. Mislila je kako nije spremna biti posve napuštena. Tko će joj davati snažne zagrljaje, tople riječi i nježne poglede. Tko će ju nasmijati, osramotiti, tko će biti uz nju. Bila je slaba, previše slaba. Vlastite misli su ju maltretirale.
Shvatila je da nije pristojno biti tamo na podu. Ustala se i otišla do plave stolice. Jednostavno nije više mogla shvatiti što se dešava.
Sjedila je tamo satima, slušala je svoje jecaje i otkucaje srca. Bila je slomljena, poput stakla. Nekako je imala osjećaj da joj je ponestalo suza. Bila je već ponoć. Nije bilo nikoga, samo ona i plava stolica na kojoj sjedi već satima. Par puta su do nje došle medicinske sestre i pitale ju dali je uredu. Nije ih čula, zapravo ih nije ni primjetila. Kao da su svi nestali. Bila je poput malenog djeteta, tražila je ruku svoje majke i pogled svoga oca. Htjela je ponovno proživjeti one trenutke kada je bila uhvaćena dok se nalazila s dečkom. Htjela je da njezin tata ponovno udari nekog dečka koji ju pogleda. Htjela je ponovno nagovarati mamu da joj kupi sladoled od jagode.
U ovom joj je trenu jedina želja bila da zaplače. Jedva je trpjela ovaj osjećaj, a onda odjednom vidjela je doktora koj izlazi iz ordinacije. Trčao je, a iza njega se čulo glasno pištanje. Ostala je bez daha. Htjela je biti mrtva umjesto njih.
Ustala se sa stolice i nijemo došetala do vrata ordinacije. Vidjela je hrpu doktora. Svi su bili u panici, glasno su pričali. Netko ju je okrznuo ramenima. Bila je to mlada doktorica.
"Oprostite! D...Dali su živi?" Jedva je rekla. Doktorica ju je pogledala s toliko bola i rekla joj da sjedne. Ponovno je sjela na plavu stolicu, a doktorica pored nje.
"Vaši su roditelji preminuli. Žao mi je." Nakon što je ovo rekla, doktorica je ubrzo pored sebe imala tijelo bez svijesti. Rekla je medicinskim sestrama da ju odvedu u sobu, to su i učinile.
Molim vas pročitajte! Ovo je moja nova knjiga. Stvarno bi htjela da obratite pažnju na ovu knjigu. Jako se trudim za ovo svaki vote i komentar mi je bitan!😘😘
أنت تقرأ
OSTANI
غموض / إثارةNakon što dvadestogodišnjoj Mirabel Anderson umru roditelji u prometnoj nesreći, ona ostaje sama. Ubrzo Mirabel biva pozvana na čitanje oporuke te saznaje da su joj roditelji ostavili kuću u Las Vegasu. Očajna i shvrana odlučuje ostaviti sva sjećanj...
