Striptizeta

5.Poglavlje

"Oh,kako je samo lijepa.Tako mlada i spremna za mene.Njena bijela koza i te plave oci,toliko me pale.Dok osjecam njen dah,moja stvar ne miruje i reagira zbog nje.Te bezobrazne djevojcice,bez pardona!" - F.I&E

"Znas da mogu tu masku hladne kucke da obrisem vlaznom maramicom?"

- Gledao me je direktno u oci kao i ja njega.Moje samopouzdanje pada kada mi se priblizi toliko blizu da osjecam njegov dah.Jako sam nervozna ali pokusavam da to prikrijem sarkaznim smjehom.I on se nasmije i pomjeri se a ja sidjem sa ploce stola.Namjerno preko njega uzimam moju casu koju sada punim sokom,da bi on imao pogled na moje grudi.Osjecam cvrst stisak za moju ruku a zatim se nalazim ispred njega a on izgleda kao da je poludeo.Lice mu je pocrvenelo sto ga cini veoma seksi.Nikada ga nisam vidjela ovakvog.Ne pridajem mu toliko paznju i krenem da ga ismijem ali me prekine tako sto prilijepi njegove usne na moje.
To je bilo sve.
Bez pomjeranja i strasi.Ja sam se gubila i posustajala sam.Htjela sam da se prepustim i dozvolim mu da me uzme na ovoj radnoj ploci.Ali svaki put kada bi na to pomislila vrisak moje sestre me odvratio.Odgurnem ga i ošamarim.Ovo je za njega bilo iznenadjenje i vjerovatno nije ocekivao ovako tragican zavrsetak.
Pazi da pogodim.Nije ga ni jedna djevojka do sada osmarila.Oh...
Gledali smo se neko vrijeme u oci,bez prestanka.Njegove oci mi nista nisu govorile.Bile su tako hladne a moje srce svaki put bi kucalo trista na sat kada bi trepnuo ili pogledao u moje usne.
Kao da sam nesto ocekivala.
Ostavljam casu i brzim korako se penjem uz stepenice i odlazim u moju sobu.Zatim cujem i njegovo dozivanje mojeg imena.Kada krenem da zakljucam vrata odgurne ih tako da i ja skoro padnem.

"Izađi iz sobe!"

- Izgleda veoma zbunjeno.Kao da mu se nesto desilo.Pogled usmjeri na moj prst koji pokazuje na vrata.Nista ne govori vec samo pokusava da mi pridje.
Paranoicna sam i plasim se ishoda.Sta ce se desiti ako mi pridje dovoljno blizu da osjetim njegov otkucaj srca i dah?Prilazio mi je dok nije ugrabio da stavi ruke na moja ramena.Povukao me je prema sebi i samo zagrlio.Pokusala sam da se otmem i da mu kazem da me pusti jer ne mogu da osjecam ovo.
Boli me.Istina me boli.Plakala sam.
Koliko god sam mu trazila da me pusti nije to uradio vec me je samo cvrsto zagrlio.Pala sam na pod a zamnom i on.Plakala sam i stezala tkaninu njegove majice.
Osjecala sam da sva bol koja se skupljala svih ovih godina,isplakala sam je.Nestala je.
Imala sam osjecaj da mogu nastaviti dalje jos jace i bolje.Skupim hrabrosti i odmaknem se od njega.Ustajemo sa poda,jos ne mogu da ga pogledam u oci.Nikada me niko nije vidjeo da placem.Vjerovatno zato sto i nisam.
Osjecam se cudno,po malo sramotno.Osjecanja su velika stvar pogotovo ako ih pokazemo gadu kao sto je Filip.
Ppdignem glavu i nasi pogledi se ukrste.On je vec gledao u mene.Izgledao je drugacije.Posebno.
Nekako,lijepo.

"Ovo.Pa ovo nista ne znaci!Ja,samo mi je naislo.Sada molim te izadji napolje."

- Bio je u fazonu,i ja tako mislim.Ali na njegovom izrazu lica drugacije se vidjelo.Vjerovatno je ocekivao da cu mu se otvoriti i reci ono sto me najvise boli i muci.Ne!Preciziram da se to nikada nece desiti.Digne ruke u vis sa nekim opravdanjem te se samo okrene i izadje.
Ja sam ovdje pobijedila.Na glavi mi je bila kruna koju ce tesko skinuti.Moj ponos je sada jak,a samopouzdanje obnovljeno.
Nadam se da nece iskoristiti moj trenutak slabosti jer sam tada popustljiva.
Ne zelim da se ovo vise ikada dogodi.
Jebeno ne mogu da prestanem misliti o onome sto se moglo goditi.
Ja bi lagano spavala sa njim uprkost tome sto je taj isti Filip na najgori nacin silovao moju sestru.Grize me savjest zato sto se moje tijelo uzbudili zbog njegovog dodira.Neprimjetno sam i dolje postala mokra.Spustim ruku do mojih gacica koje su bile natopljene sokovima.
Oh,boze.Trebala bi se sramiti ali ustvari ja zelim vise.
Moram nekako da se dočepam telefona,Milena mora da mi pomogne.Poludjeću ovdje sa njim.Uzimam njegov duks i navlacim ga preko spavavacice.Odlazim do vrata i polako spustam kvaku,a zatim provjeravam da nije kojim slucajem negdje u blizini.Kada se uvjerim da je cisto izlazim na prste u hodnik.Sigurno je otišao negdje u neki klub da obradi neku sponzorusu.Nadam se da u ovoj kuci postoji negdje neki telefon.Ovo je jedina i poslednja sansa.
Izbacujem sve iz fioka.Samo papiri i meke stvari.Nigdje nema jebenog telefona.Zar ovaj bogatas ne bi trebao da ima jos neki rezervni telefon?
Jebem mu!Lupim šakom od policu,i zatvorim oci.U sledecem trenutku sam vec dosla do ugla sobe gdje mi je za oko pao neki predmet koji mi tako lici na prokletni telefon.Zgrabim ga i kada se okrenem doceka me iznenadjenje.