Striptizeta

9.Poglavlje

- Filip Čarlson -

  Grickala je moju donju usnu a nokte lagno zarivala u moja leđa.

"Znam,opusti se!"

- Šta se ovo dešava sa njom?Kako se u trenutku može ovako promieniti?Fascinantna mi je.
Do prije je bila vještica a sada svetica koja se jebe do bola.
Jezik upliće sa mojim te i  počne ples dominacije.
Prepustio sam joj se.Ovo obično ne radim onim kurvicama,ne razlikujem Elenu od njih smatram ali ona ima nešto posebno;nešto što nijedna druga nema.

"Idemo u sobu."

- Tiho izgovori i ustane sa mene.Mislio sam da cu je nositi.Uhvati me za kragnu i zagrize uvo.Ovo je bilo jako bezobrazno sa njene strane.

"Želim te."

- Naježim se on njenih vrelih dodira.Uzbuđenje je sve više raslo.

"Polako,srce - ja nikom ne ostajem dužna!"

- Svom snagom udari me u međunožje,mislim da mi je prostata otkazala.Zadovoljno se nasmješi i gurne me te padnem na fotelju i uhvatim se za bolnu stvar.
Kao da me neko sječe,boli.
Na trenutak sam pomislio da ona stvarno želi ali sam zapravo shvatio da me ona troluje.

"Mnogo si lijepa,zao mi je sto cu morati da ti unistim to lijepo lice."

- Vičem dok ona sa osmjehom od uva do uva šeta do sobe.
Neću moći da hodam a još gore da praznim sebe.

"Nemas ti muda za to,Carlsone"

- Totalno je samouvjerena i to me nenormlano nervira a jos gore to sto sam bespomocan.
Ostanem da sjedim,opet,namagarcen i izmučen.
Opet je to uradila,po drugi put me je udarila u muškost.Odakle joj hrabrost za to?Naslonim se na jastuk,i nakon dvadesetak minuta traženja prijatnog i udobnog mjesta za spavanje utonuo sam u san.

 - Možda neke stvari čekaju pravi trenutak!A kada kucne i otkuca sat posljednje trenutke onda možda bude i kasno.Neke stvari su toliko bitne da ih zato i ne možemo vidjeti,neki ljudi su prolazni po vasem mišljenju a tako bitni.
U životu je na žalost tako:trnje dobijaju živi a ruže mrtvi.Život je period između dvije misterije koje su u suštini jedna.
Možda ponekad tražimo previše a dobijemo malo,to nas slomi i čini nam se da smo beskorisni..iskorišteni i jadni.

   Jutro je uveliko šaralo prozorima  dok je sunce kupilo vlagu sa prozora.Zraci sunca padala su na lica Elenu i Filipa.
Novo jutro,nova nada.
Da li to znači i za ovo dvoje ljudi čija se sudbina ukrstila?
Mamurne usne kao da su prelivene medom i sjajom sunca nisu imala snage da se otvore ili bar da kažu neku riječ.Opijene su jutarnjim mazenjem i osjecajem voljenosti.

  - Bude me sunčevi uzavreli zraci i hladnoća,nevoljno otvaram oči.Od staklenih prozori koji zauzimaju cijelu stranu jednog zida,dolazila je ogromna količina svjetlosti.Ustajem iz kreveta i odlazim do kupatila.Odraz mojeg umornog lica oslikavao se u ogledalu.
Krupne crne oči,pune usne i podočnjaci do poda krasili su moje blijedo lice.Sta se ovo dešava sa mnom?Često imam vroglavice i mučnine,vjerovatno zbog gladi i svih dešavanja koja su obilježili zadnje dane ljeta.Navlačim crnu trenerku i plavu majicu a zatim izlazim u kuhinju.
Nema nikog,dobro je.Kao i obično frižder je pun,ali meni se ništa ne jede.Stavim vodu za kafu i počnem praviti kajaganu.Miris za koji sam prije zivjela sada mi je odvratan.
Da li je moguće da zbog onog skota gubim apetit?
Ostavljam sve to razbacano i odlazim do toaleta.
Vrućina me ubija.
Umijem se par puta i posušim lice te se vratim opet u kuhinju.Nešto nije u redu sa mnom.

"Ne izlgedaš mi dobro."

- Strog,zao,odvratan a opet muževan i tako seksi začuje se iza mene,brzo se okrenem.
Crno odijelo i bijela košulja,e pa Čarlson opet si savršen.

"Dobro sam."

- Nastavim da pravim,zar se može ponašati ovako nakon onog sinoć?A sada hoda sasvim dobro.Neću komunicirat više sa njim,nije dobro po mene.
Uzimam vrelu kafu i uputim se ka terasi gdje ću da uživam u jutarnjoj kafi.

"Elena,sta ti je?"

- Gubim ravnotežu i padam,vrela kafa je polivena po meni.
Prilazi mi polako i stavi moju glavu na njegovo krilo.Ne znam šta mi se desava ali kao da sam odjednom potonula u rupu bez dna.

"Ne znam.Samo sam izgubila ravnotezu,vrti mi se u glavi!"

- Polako izgovorim dok on brižno prsima prelazi preko mojih obraza.Uhvati me ispod butina i odnese do kreveta.

"Nisi ti dobro,idemo kod doktora.Idem da ti donesem čistu odjeću."

- Spusti me te odmah ode po odjeću,moram ići doktoru uprkos mojem protivljenju.Pojavi se sa farmaricama pocijepane na kolena i bijelom majicom sa nekim natpisom.Moram priznati da ima ukusa.

"Daj,pomoćiću ti da se obučeš,cjela si se opržila.Vidi ovo crvenilo!Ah,Elena kao dijeti si!"

- Priđe mi i svuče moju majicu,neprestano gledajući u moje grudi.
Ne gubi priliku.

"Mogu sama."

- Navučem farmerke i jedva ustanem,tako sam malaksala.Vidi moju bespomoćnost te me držeći za ruku odvede do kola i smjesti na zadnje sjedište.Nakon dvadeset minuta vožnje stižemo ispred bolnice.

"Ali ja nemam zdrastvenu knjižicu."

- Nadam se da će ga ovo odgovorit od te ideje da idemo u ovu prokletu ustanovu.Ali ne,samo se nasmjesi i kazao da će sve riješit njegov debeli novčanik.

Dr:"Dobar dan gospodine Filipe."

- Rukuju se te sjednemo.

"Elena,nam je malo bolesna."

- Nasmjesi se u mojem pravcu,šta pokušava kreten.

"Kakve simptome imaš?"

- Upita kucajući nešto na računar.Jako blesavo izgleda ovaj doktor,a kažu da je najbolji.
Prosijeda kosa,izražen nos i zastarele usne a lice pune bora i otisaka života,srednjeg rasta.

"Pa ne mogu da podnesem mirise neke hrane,imam česte vrtoglavice i ne mogu ništa da jedem."

- Pričam dok Filip pomno sluša gledajući reakciju doktora.

"Znateli šta je?Sigurno neki viris?"

- Nevino upita,praveći se da brine.

Dr:"Molim vas vi gdine.Filip izađite moramo uradit par analiza."

- Svi vrijeme se smješio,ovaj doktor nije  čist.Ležim na krevet dok on priprema moj trbuh mažući ga gelom.

"Kao što sam i mislio."

- Pogleda u ekran pa u mene,svo vrijeme imao je osmjeh na licu.

"Šta?"

- Daje mi maramicu da očistim stomak te pođem za njim u ordinaciju gdje nas je čekao Filip.Kaže nam da sjednemo,oboje zantiželjni grebali smo očima.

"Čestitam Vam postaćete otac!"

Evo napokon nastavka.Komajte i lajkujte.❤❤❤❤❤❤❤❤❤❤❤ kiskis