On

293 8 13
                                    

Ostavite koji komentar, puno mi znači! 😙

Bila je to muška osoba. Bio je to on. Iznenađena jer nisam njega očekivala trgla sam se, rekla kratko 'ju', a od trzaja telefon mi je ispao iz ruke. Sagnula sam se da ga dohvatim i on se nasmejao. Kad sam se podigla, došla sam sebi od iznenađenja i nasmejala sam se i ja. Tiše nego što obično pričam, pitala sam ga otkud on ovde, na šta mi je on odgovorio da je bio u blizini i da je svratio, jer me nije davno video.

Nisam znala šta da kažem, prećutala sam. Pokazala sam mu rukom ka dnevnoj sobi kako bih mu dala do znanja da može da sedne, iako je on dobro znao gde se ona nalazi. Provodio je tamo puno vremena. Zajedno smo ga provodili.

Ušao je za mnom u dnevnu sobu i seo na jednu od fotelja. Pitala sam ga hoće li nešto da popije, a on je odgovorio da hoće samo čašu hladne vode, jer je žedan. Otišla sam u kuhinju i dalje pomalo zbunjena. Zašto je došao?

His pov

Došao sam danas u moje rodno mesto. Moram da je vidim. Znam da će me pitati zašto sam došao, ali ću joj reći da sam bio u blizini. Ne želim da zna pravi razlog. Znam i da neće verovati u to, ali neće ispitivati dalje. Znam je.

Godinu dana je prošlo od kad smo se poslednji put čuli, od kad smo se poslednji put videli. Ne mogu više da izdržim. Svakim danom pomislim na nju i na grešku koju sam napravio. Svaki čas me sve više i više izjeda krivica koju osećam. Kako sam samo mogao? Kako sam se usudio? Kako nisam na vreme shvatio? ...

Sad je bilo kasno i sve bih dao da to mogu da promenim. Samo kad bih mogao vreme da vratim unazad.

Polako sam prišao njenoj kući i pozvonio. Čuo sam tiho 'uđite'. Okelvao sam, jer sam znala da je očekivala nekoga. Rekla je u množini. Želja da je vidim je pobedila i ušao sam. Bila je onakva kakve sam je se i sećao. Sa mnom je uvek bila opuštena, te nikad nije imala razlog da se sređuje ako ostajemo u kući. I meni se baš to sviđalo. Kose podignute u punđu i u trenerci silazila je lagano niz stepenice. A ja sam se plašio njenog pogleda. Plašio sam se trenutka kada će nam se pogledi sresti.
Kada me je videla trgla se i telefon joj je ispao. Bila mi je jako simpatična i morao sam da se nasmejem. Uzvratila je osmeh. Pokazala mi je rukom ka dnevnoj sobi. Seo sam na fotelju i kad me je ponudila pićem, tražio sam samo vodu. Stvarno sam želeo samo vodu. Otišla je u kuhinju i ja sam ostao sam u prostoriji. Gledao sam unaokolo. Sve me je vraćalo na uspomene, na stara vremena. Taj kauč, televizor, ove fotelje, pa čak i kamin. Sećao sam se dana i noći provedenih u ovoj prostoriji.
Došla je i donela mi je vodu, a zatim sela na drugu fotelju koja se nalazila nekoliko metara naspram mene.

Znao sam da joj je neprijatno, kao što je i meni bilo. Ali ja sam bio razlog neprijatnosti. Tenzija se osećala u sobi.

Prvi sam započeo razgovor. Bile su to standardne teme i pitanja kad nekog ne vidiš dugo. Ali reči iz njenih usta nisu izlazile u uzbuđenju u kojem izlaze kao kad nekoga godinama ne vidis i onda se napokon sretnete i popijete piće. Bila je smirena. Tiša nego što sam navikao. I puno tiša nego kad sam je poslednji put video.

Posle pola sata razgovora, setio sam se da očekuje goste. Kako ne bismo došli u neprijatnu situaciju kad bi nas bilo ko od ljudi koje očekuje videlo, odlučio sam da odem. Skupio sam snagu da joj kažem da idem. Nisam želeo da odem, makar ne posle samo pola sata. Ali znao sam da je to najbolje za nju.

Maja's pov

Rekao je da mora da ide. Na momenat mi je laknulo. Ali u istom trenutku sam osetila i neku drugu emociju, koju nisam mogla da razaznam. Bila mi je neprepoznatljiva.

Ispratila sam ga do vrata. Izašao je i okrenuo se prema meni. Rekao je da mu je drago što me je video. Znala sam da je tako, videlo mu se u očima. Uzvratila sam i zatim je on otišao.

Zatvorila sam vrata od kuće. Osećala sam se čudno. Otišla sam do kuhinje i popila ceđenu narandžu koja mi je ostala od doručka. Dobro je pa tada nisam mogla ni da je probam, jer mi je sada baš trebalo osveženje. Oprala sam času i ušla u dnevnu sobu. Kako sam zakoračila u sobu, začulo se zvono. Nisam htela da napravim istu grešku od malopre, pa sam otišla da otvorim vrata.

. . .

Nastaviće se

Zdravo društvo!! Evo ga novi nastavak

Izvinite što vam nisam otkrila ko je on ali odlučila sam tako :P he he

Nastavak uskoro ja se nadam. Vratila sam se sa mora i napokon imam normalan internet, pa ću moći da kačim nastavke, ali ne zadugo jer za 10 dana opet nisam kućii

Do sledećeg nastavka, ljubim vas!

P.S. volim vas sve, hvala što čitate! ❤

You've reached the end of published parts.

⏰ Last updated: Aug 03, 2017 ⏰

Add this story to your Library to get notified about new parts!

Priča jedne srednjoškolkeWhere stories live. Discover now