STRONG

Part 5

Harry me gledao i čudio se.Ja sam inače bila draga cura kojoj nije ni nakraju pameti da nekoga povrijedi.Ali više nisam ista...i nemogu reći da je to loše.Imam puno više samopouzdanja i ne dopuštam nikome da me vrijeđa.Možda bi ponekad otišla predaleko kao u ovom slučaju,ali bar više ne dopuštam ljudima da uništavaju moj san i moj život.Nije me bilo strah posljedica.Znala sam da je to zaslužila.No nije rekla ni tatici niti je to odmah objavila u novinama,vjerojatno jer nije imala dokaza i shvatila je da iako nisam bogatija od nje jača sam i pobijedit ću je bez obzira na sve.Ali svakim danom postajala sam sve bogatija i bogatija.Ja i Harry smo radili skupa svaki dan i svaki dan smo zvučali super.Na godišnjicu naše pobijede na svjetskom prvenstvu odlučili smo održati koncert u toj dvorani.Bilo je savršeno,sve dok koncert nije završio.Ja i Harry smo hodali prema garderobi i nešto pričali.Pred nama se pojavila Anne s policijom.Znala sam da neće tako lako odustati.Optužila me za zlostavljanje i ozbiljne ozljede.OZBILJNE OZLJEDE??Što je toj glupači zašto me tako mrzi...Policija me odvela u pritvor.Nisam bila punoljetna pa me nisi mogli zatvoriti,ali su me mogli samo  2-3 dana zadržati u policiji,za kaznu.Ali kad udriješ nekoga ne ideš u zatvor,pitam se što im je sve ispričala ona Anne.Policajac mi je rekao da je Anne rekla da sam joj zadala jake bole slomivši joj ruku.SLOMILA SAM JOJ RUKU??Pa dobro nisam znala da ruka raste na licu.Odmah sam znala da je potplatila i policiju.Da dobro kamo ide ovaj svijet.Sad i policija prihvaća podmićivanje a prije su to zabranjivali.Naravno kad sam izašla novinari su me slikali i slika je izašla u novinama.Kad sam vidjela novine počela sam plakati.Nisam napravila ništa krivo,mislim da udrila sam je ali ne tako da nastane ovaj kaos.Osim što su mi roditelji očitali bukvicu to je napravio i moj menađer.Bio je jako ljut ali pun razumijevanja.Znao je da zvijezde znaju katkad "puknuti".Shvaćao je zašto sam to napravila i znao je da nisam napravila točno ono za što me optužila.Obožavam tog čovjeka.No od tada nije bilo baš lako popraviti moj status.No uspijela sam.Ja i Harry napravili smo video na našu najnoviju pjesmu LOVE IS JUST A GAME.Postigao je velik uspjeh i čak smo oborili VEVO rekord.Bila sam presretna.Onaj događaj za zatvorom već je zaboravljen.No,naravno nevolje nisu prestajale.Bilo je tu manjih nezgoda s Anne iz kojih bi se izvukla.Optuživala me za stvari koje nisam napravila.Harry-u i meni je to jako smetalo.Ta cura nam je išla na živce.No nisamo shvaćali što ona točno želi.Moj novac...ne ima svog i previše.Moj status...ne ima i ona svoj status.Nisam shvaća što potiče njenu mržnju prema meni.

Harry:"Stvarno neznam zašto te toliko mrzi.Jesi li joj što napravila.Mislim kad si tek došla u školu."

Ja:"Ne,naravno da nisam.Osim onog kad sam je udarila,ali to je bilo puno kasnije.Neznam,stvarno neznam."

Pogledala sam Harry-a.U njegovim blistavim zelenim očima pronašla sam odgovor.Anne nije željela niti novac niti status...željela je Harry-a.Ali on nije moj,nije moj dečko može ga imati...

Ja:"Znam,Harry,znam.Ona želi tebe.Ali ne shvaćam može te imati nije da sam ja tvoja vladarica ili tako nešto."

Harry:" Samo da znaš definitivno si vladarica mog srca i Anne to zna."

Srce mi je počelo ubrzano kucati.Jel on to rekao da sam vladarica njegovog srca.Nisam mogla vjerovati.Nagnuo se prema meni.Naše usne su se spojila i osjetila sam nešto predivno...osjetila sam ljubav.Pogledali smo se u oči...

Harry:"Victoria...znam da...je ovo čudno jer mi ipak radimo zajedno...ali hoćeš li biti moja cura."

Po prvi put zbilja sam osjetila leptiriće u trbuhu.Od tada svijet je postao bolji.Ostvarujemo bolje uspjehe u našoj karijeri.I za nekoliko dana idemo u Portugal.Ahh,moj Portugal.Još nikad nisamo imali koncert ondje jer se nismo mogli dogovoriti.No napokon.Moja zemlja...Moj Portugal.Jedva čekam.Opet ću prošetati ulicama svog rodnog grada.Posjetiti mjesta gdje sam odlazila s prijateljima prije nego sam otišla i postala slavna i na kraju vidjet ću svoje prijatelje.Poslala sam im karte za koncert.Bili su presretni što ćemo se opet vidjeti,kao i ja.U avionu sam bila presretna a kad sam presretna postajem hiperaktivna.Cijelo vrijeme sam šetala po avionu ili nešto govorila ili vikala.Nisam se gasila.Harry me trpio,neznam kako,pa valjda zato što me voli.I ja njega...Avion je sletio i kad sam zakoračila na tlo moje rodne zemlje obuzeo me osjećaj sreće.Otišli smo u hotel,a nakon toga odlučila sam Harry-u pokazati mjesto gdje smo ja i moji prijatelji odlazili i zabavljali se.Bilo je to mjesto duboko u šumi do kojeg je vodio put uzak i dug.Trebalo je vremena da se dođe do njega i baš zato je bilo posebno.Izolirano od velikog grada i gužve u kojoj živimo.Odvojeno od svijeta poseban kutak u kojem se svatko može opustiti i uživati u prirodi koja nas okružuje...Voljela sam to mjesto...zato što mi je to bila jedina uspomena na tu osobu...