Budim se za stolom dok mi je olovka u ruci i papir ispod glave.
Spremam se za školu i ubrzo izlazim iz kuće.
Nakon nekoliko minuta dolazim u školu i opet vidim puno nepoznatih lica.
Neka su manje poznata, ali samo jedno mi je najpoznatije.
Njeno.
Hoda pored nekog iz razreda i smije se.
Tko je to?
Zašto mu se smije?
Ulazim u učionicu i sjedam u zadnju klupu.
Sat je počeo prije deset minuta a Njeno mjesto je prazno.
Razmišljam o tome gdje bi mogla biti, ako sam je vidio prije škole.
Ja sam bio redar pa me profesorica zamolila da obrišem ploču.
Nakon brisanja dobio sam dopuštenje da odem oprati spužvu.
Dok sam hodao hodnikom u daljini sam vidio nekoga kako ubrzano hoda u mom smjeru.
Imala je dugu plavu kosu i...Ona?
Zašto nije bila na nastavi?
Kada mi je došla blizu pozdravio sam Ju i rekao da je profesorica pitala za Nju.
Izbjegla je moje pitanje dobacivši mi pozdrav.
Vratio sam se u učionicu i vidio Ju na Njenom mjestu.
Pogledala me i nasmijala se.
Uzvratio sam Joj osmjeh i sjeo na mjesto čekajući kraj sata.
Opet Ju mogu vidjeti.
YOU ARE READING
18 DANA
Short StoryKoliko dugo možemo imati osjećaje prema nekome a da mu to ne kažemo? Koliko dugo se možemo skrivati od osjećaja? Želimo li se skrivati? Ako nekoga voliš, trebaš mu to reći prvi dan kada shvatiš da ne možeš bez njega, prije nego što shvatiš da si po...
