Prošli su dani otkako mi je obećala ono pismo.
Još uvijek ni traga od njega, kao i od Njenog osmjeha.
Danima Je nisam vidio kako se smije.
Vidio sam samo laž.
Taj lažan osmjeh koji svima tako lako prodaje.
Ali ne i meni.
Ja sam znao kako izgleda Njen iskren osmjeh, kao onaj kada me pozdravila na rođendanu.
Nikad ga neću zaboraviti.
Ovi dani su dugi.
I za mene i za Nju.
Ne mogu Je gledati ovako.
Svaki dan se slama sve više i više.
Smije se na silu da ne bi zaplakala.
Ali ipak dolazi u školu sa crvenim očima i velikim podočnjacima.
Zaustavim Je na hodniku i još jednom molim da mi objasni sve.
Nasmije mi se i vidim Joj u očima da će zaplakati.
Zagrlim Ju i dam joj poljubac.
Ali ne u obraz.
Ovo sam dugo čekao.
Napokon je došao dan kad sam Ju poljubio.
Ostala je zatečena.
Odmaknuo sam se da bih imao priliku reći joj sve što osjećam.
Sada me nije ničega strah.
Ničega se ne bojim.
Ali vidio sam suzu na njenom obrazu.
Rekla je zbogom, i tada je otrčala od mene dok sam pokušavao zapamtiti taj slabašan osmijeh.
YOU ARE READING
18 DANA
Short StoryKoliko dugo možemo imati osjećaje prema nekome a da mu to ne kažemo? Koliko dugo se možemo skrivati od osjećaja? Želimo li se skrivati? Ako nekoga voliš, trebaš mu to reći prvi dan kada shvatiš da ne možeš bez njega, prije nego što shvatiš da si po...
