Četvratk je i imamo likovni.
Toliko dugo sam iščekivao ovaj dan.
Pogledao sam crtež na stolu i odlučio da još nije spreman.
Spremio sam se, pozdravio majku i izašao van.
Lišće je opet šuštalo nad mojom težinom dok sam polako koračao.
Došao sam u školu, ušao u učionicu i izvadio svoj pribor za crtanje.
Ostali su isto počeli vaditi papire, olovke i bojice.
Profesorica nam je dala zadatak da napravimo neku životinju.
Svi su krenuli sa crtanjem, dok sam ja tupo gledao u papir.
Životinju?
Sjetio sam se, i olovku spustio na papir dok je ostavljala svoj tanki trag za sobom.
Bilo je puno različitih životinja nacrtano od strane drugih učenika.
Lav, konj, tigar, vjeverica, lisica, mačka, zmija i puno drugih životinja koje borave na zemlji.
Ja sam nacrtao lastavicu.
Podsjećala me na Nju.
Ona je letjela i bila u zraku, puno više od ostalih.
Ona je za mene bila najljepša lastavica.
Profesorica me pohvalila prije završetka nastave.
Kod kuće sam pozdravio majku, i bez imalo snage, jedva legao u krevet.
YOU ARE READING
18 DANA
Short StoryKoliko dugo možemo imati osjećaje prema nekome a da mu to ne kažemo? Koliko dugo se možemo skrivati od osjećaja? Želimo li se skrivati? Ako nekoga voliš, trebaš mu to reći prvi dan kada shvatiš da ne možeš bez njega, prije nego što shvatiš da si po...
