Dolazim u školu i dobivam svaki pogled na hodniku.
Oko mojeg ormarića je bila najveća gužva.
Šta sam sad napravio.
Stao sam pored ormarića i ljudi su mi počeli pljeskati i čestitati mi što sam se suprotstavio Marku i njegovim prijateljima.
Kako su već saznali?
Zahvalio sam im se, došao do učionice te sjeo u zadnju klupu.
Ona je već bila tamo na svojem mjestu.
U haljini i s plavim uvojcima.
Predivna kao i uvijek.
Pozdravio sam Ju i vidio suze u očima.
Plače?
Okrenula je glavu i počela pisati.
Poslje nastave sam Je zaustavio na hodniku i pitao Ju što nije u redu i zašto Je plakala?
Rekla Je da ne može objasniti.
Da sada nema hrabrosti, a vjerovatno nikada niti neće imati.
Za par dana će mi poslati pismo u kojem sve objašnjava.
S tim riječima Je otišla.
Nisam Joj rekao kako se osjećam.
Vjerovatno se još bojim.
ESTÁS LEYENDO
18 DANA
Historia CortaKoliko dugo možemo imati osjećaje prema nekome a da mu to ne kažemo? Koliko dugo se možemo skrivati od osjećaja? Želimo li se skrivati? Ako nekoga voliš, trebaš mu to reći prvi dan kada shvatiš da ne možeš bez njega, prije nego što shvatiš da si po...
