Prošlo je dana. Prošlo je mnogo dana. Plašim se da vam kažem koliko dana,a već mi nedostaje šetnja do kuće. Prošao je život,čini mi se da je život prošao.
"Živni malo ljubičice hajde",moja prijateljica me mrdala tog dana.
"Pusti me molim te na miru",bacila sam glavu na stol.
"Jesi depresivna?",upitala me.
Tim pitanjem me pogodila pravo,ali sam naravno nasmijesila se i rekla da ne. Naprotiv,nisam joj slagala. Nisam se ja osjećala depresivno već slomljeno ,od tih silnih otjerivanja od sebe,ljudi su se micali ,odlazili onako kako sam ja željela,a ja? Ja sam stajala mirno i gledala njihov odlazak sa sarkastičnim osmijehom,trebao je samo neko uporan.
"Deni?",upitala me kao da je znala ko je.
Bila je jedina osoba kojoj sam se povjerila potpuno o njemu i cijenim njezinu šutnju o tome svemu.
Nasmiješila sam se. "Odlučila sam da ne pričamo par dana,iako mi se srce kida,ali nebitno",rekla sam tiho.
"Profesorice,u WC mogu?",upitala sam.
Klimnula je glavom,nije neka pričljiva.
Izašla sam do wca gledavši naprijed i ne obazirivši se na okolo. "Hmm,glavna ljepotica škole kažu?",upitao me dečko crne kose i uske te spuštenih hlača na sebi.
"Kako za koga,mogu sada do wca?",upitala sam bijesno.
"Sama ili sa mnom?",upitao je nabacivajući se.
"Želiš ići ravnatelju sam ili sa mnom da prošetamo?",drsko sam upitala.
"Slušaj nemoj tako da govoriš meni",nagnuo se na mene,a ja sam samo kroz suze zbog ovih svih dešavanja okrenula glavu drsko.
"Pusti me na miru loše sam. Molim te samo me pusti",molila sam ga.
"Ne moli ga Lusi,on će se skloniti sam ili ću ga ja skloniti",pojavio se Deni niotkuda u crnim hlačama i crnoj body majici.
Grčki Bog.
"Izvini druže nisam znao da je tvoja,neću više,vidimo se",mahnuo je i strčao niz stepenice.
Uletjela sam u WC i ušla u jednu od kabina zaključavši se. Krenula sam da cmizdrim kao djevojčica,koji mi je vrag?
"Hej,Lusi",dozovnuo je Deni nakon što je ušao u WC za mnom.
Pročistila sam grlo. "U kabini",rekla sam.
"Šta radiš?",upitao je.
"Piškim suze",rekla sam.
"Čekam te ovdje",ta rečenica me natjerala na ježenje kože i na brzo udaranje srca.
"Lusi ,živa si? Prošlo je petnaest minuta",upitao me sumnjivo.
Spustila sam glavu. "Imam problema sa bešikom baš je glupa",rekla sam.
Nasmijao se. "Ne muljaj me sa bešikama već izađi vani",rekao je.
Stidjela sam se. Kunem se ,stidjela sam se izaći ispred njega ovakva sa uništenom šminkom do kraja,ali sam izašla. "Slobodno reci da sam strašilo da znam",sjela sam na pod.
"Dobro si?",upitao me.
"Da",rekla sam.
"Lagat ćemo se poslije,imamo vremena sada mi reci istinu",nasmiješio se.
"Ne",nasmiješila sam se tužno.
Sjeo je na pod do mene. "Šta je bilo?",upitao je.
Što reći ,nedostaješ mi. Mrzim što sam te otjerala od sebe?
"Mislim da trebaš na čas",rekla sam nesigurno.
"Istjerao me tata sa časa",nasmijala sam se baš jako,a onda krenula da plačem.
"Zašto pitaš kako si znaš da ću te lagati čovjek teško priznaje svoje poraze",otpjevao je dio pjesme Parnog Valjka-malena.
"Ne nisi dobro vidjela to nisu suze u očima samo vjetar samo vjetar",otpjevala sam.
"Malena znam da pamtiš što si mi učinila,valjda ne očekuješ da ti priznam sve,koliko boli kad te vidim koliko mi nedostaješ idi s mirom svojim putem pusti me",nasmiješio se.
Osmijeh od milion dolara.
Nasmijala sam se sretno jer je znao da obožavam tu pjesmu i naučio ju je. "Isuse,obožavam te Deni",zagrlila sam ga čučajući na koljenima dok je on sjedio ispruženih nogu.
"I ja tebe malena",zagrlio me.
"Prekršili smo pravila,ali tu su da se krše zar ne?",upitala sam sa smiješkom.
"Naravno malena,nije to pravilo to je bilo iskušenje možeš li bez mene",narcisiodno je rekao.
"Hej",kriknula sam udarivši ga u rame. "Čime sam to zaslužio?",prekinuo me.
"Zato,nije mogu li ja bez tebe već ti bez mene",udarila sam ga ponovo.
"Ti,nasilna ženo",dreknuo se i dodirnuo mi trbuh. Zamalo sam skočila od zemlje jer sam škakljiva. "A tu smo,opala",krenuo me golicati.
"Ne,prestani,molim te",na prekide sam izgovarala.
"Beba,evo prestao sam",nasmiješio se.
Upitno me pogledao. "Što je?",upitala sam čudno.
"Imam ideju".
"Koju?",upitala sam.
"Idemo na kamen,školu će nam roditelji opravdati",namignuo je i dignula sam se sa poda prihvatajući njegovu ruku.
Pobjegli smo,pobjegli u beskraj.
A/N
Pišem vam dio dok sam zamalo zaspala sinoć,a drugi dio u bolnici. 😇
Dobro sam ništa opasno da se ne brinete. Volim vas. 💜😈
