Zašto da ne ljubav cvijeta? Pa ljubav je nešto naljepše što se može dogoditi u životu.
Došla sam umorna sa fakulteta i jedva sam čekala samo da sjednem kod kuće i opustim se uz toplu čokoladu. Naravno to nije bilo moguće uz moju ljubav,jer je Deni morao ostati sat do dva duže na poslu ,ali će doći.
Kada sam skinula šminku i sebe u pidžamu otišla sam u kuhinju i pila toplu čokoladu razmišljajući o svemu zapravo i naravno da mi nije bilo lako jer je sve na meni i osjećam se kao vladar ovog našeg doma.
Razmišljala sam o budućnosti,sebi i Deniju,našim roditeljima i slučajno sasvim slučajno mi je došlo to pitanje na um?
Da li me planira uopće ikada i oženiti?
Da li sam mu dosadila?
Šta će biti ukoliko me ostavi?
Možda i jesam dosadila mu.
A šta ako je sada negdje drugo umjesto u firmi?
Odagnala sam takve misli od sebe kad sam ga ugledala na vratima kako skida sa sebe kožnu jaknu i baca na krevet i time ostaje u tamno plavim farmericama i bijeloj majici.
Imao je razburšenu kosu,umorne oči i prelijep pogled za mene.
"Kako si ljubavi?",rekao je i sjeo pored mene.
"Dobro ,ti?",upitala sam ga.
"Jesi okej?",upitao me uplašeno.
Klimnula sam glavom. "Hajde idemo u šetnju",rekao je i ustao oblačeći jaknu.
"Ali bebo,ja sam u pidžami vidiš?",upitala sam ga.
"Navuci nešto na sebe i onako nikog nema, nećemo daleko do parka tu ispod zgrade",rekao je ubjedjivo.
Klimnula sam glavom zbunjena njegovim uvjeravanjem i sišla sam dok sam na sebi imala dzemper.
"Mogu ti reći da sad nisi bezveze sišla ovdje",rekao je kad me okrenuo prema sebi.
Zbunjeno sam ga gledala. "Molit ću te da zatvoriš okice",rekao je i zaklopio ih rukama.
Šta li sad sprema možda nešto za ljepši raskid i ljepše prihvatanje istine?
"Sad ću te pustiti i kad kažem otvori oči, otvorit ćeš?",već sam zamislila njegov upitni pogled.
"Dobro", bila sam i dalje zbunjena ovom očiglednom situacijom ,ali sam držala oči zatvorenima.
"Otvori",kada sam otvorila promigala sam par puta i vidjela veliku piramidu čokoladnog mlijeka i na rubovima kinder jaja ,a onda sam se okrenula prema njemu dok je on bio na koljenu i prosio me.
"Zar s čokoladnim mlijekom?",upitala sam nasmijano.
"Ti si posebna osoba,posebne osobe se posebno prose ne misliš li?",upitno me gledao.
Klimnula sam glavom i rekla jedno veliko sudbonosno DA.
Volim ovog čovjeka.
A/N
Još 2 nastavka do kraja.
