The Book of Freya

| II |

''Freya, dođi vidi ovo,'' Carson kaže s prozorskog sjedala na kojem je čitao knjigu. Freya, djevojka kratke smeđe kose, spusti olovku na bilježnicu ispred nje i došeta do prozora.

Dečko crne kose, Carson, makne zavjesu i pokaže joj prstom kuću preko puta.

''Tko je to?'' zbunjeno upita Freya.

Ispred stare kuće, u kojoj nitko ne živi već šest godina, stoje dva muškarca. Prvi, stariji, otac najvjerojatnije, gleda uokolo zamišljenim pogledom, kao da provjerava je li sigurna okolina oko njega. Drugi, mlađi, s plavom kosom, stoji naslonjen na zid do ulaznih vrata s umornim izrazom lica. Freya bi rekla da izgleda kao da ni ne želi biti ovdje.

''Ne znam, samo su se pojavili odjednom i počeli iznositi stvari,'' Carson odgovori.

''Misliš li da su u rodu sa Sarom? Ovaj stari izgleda malo kao ona.''

''Moguće je a i čisto sumnjam da bi Sara dopustila bilo kome da živi u toj kući.''

''Sara je umrla prije šest godina. Zašto su došli sada?'' Na to Carson ne kaže ništa, jer ne zna što može reći.

Melodija Freyinog tona zvona začuje se kroz tihu sobu. Carson i Freya se trznu; nisu to očekivali.

''Mia je. Ej, reci.'' Javi se.

''Jeste vidjeli ovo dvoje koji su došli? U Sarinu kuću?'' Mia upita. Ona živi odmah pored te kuće, pa je Freya na neki način i očekivala da će ju nazvati odmah.

''Da. I mislimo da bi mogli biti nešto u rodu s njom. Smeđokosi joj dosta liči.''

''Mm, da, istina. Ali zašto bi došli sada? Žena je umrla prije šest godina, što su čekali svo ovo vrijeme?''

''Ne znamo, i mi smo se to pitali.''

''Je l' vama ovo malo sumnjivo?'' Carson pita.

''Ne bi trebalo biti.. Ali tajming mi se ne sviđa, zašto čekati šest godina?'' Freya mu odgovori.

''Možda jednostavno nisu bili u mogućnosti doći ranije, ali ja znam da je ovaj mlađi jako sladak.'' Freya okrene očima na Mijine riječi.

''Ako budem opet morala slušati tvoje cviljenje za dečkom, ubit ću te.''

''Ma da, sigurno. Ali moraš priznati da je sladak.''

''Ćao, Mia.'' Freya prekine poziv ne čekajući Mijin odgovor.

''Hoćemo li činiti išta?'' Carson upita nakon nekoliko trenutaka provedenih u tišini. Freya uzdahne na to.

''Ne, ne ovaj put. Držat' ćemo se podalje i usredotočiti se na naše živote. To jest, ako sve ostane mirno.'' Odgovori. Carson kimne glavom i vrati zavjesu kako je bila. Uhvati Freyu za ruku i povuče ju tako da ona izgubi ravnotežu i padne na njega.

''Kako god ti kažeš, šefice.'' Omota ruke oko nje i čvrsto ju zagrli. Freya se nasmije i nasloni glavu na njegova prsa, točno iznad srca. Skoro zaspe uz ritmičke otkucaje njegova srca ali trgne se iz toga.

''Mm, koliko god volim ovo, moram ići završiti pisat.'' Kaže polako ustajući. Željela je ostati u Carsonovom naručju i zaspati, ali isto toliko želi završiti poglavlje knjige koju piše.

''A daaajj..'' Carson zacvili grleći ju jače.

''Moram završiti ovo poglavlje tako da ne moram sutra, nemam vremena. A i uostalom spavat ćeš ovdje, tako da možemo ovako cijelu noć.'' Kaže mu ona i lagano ga poljubi. Ruke mu se opuste pa Freya iskoristi priliku i ustane.

''Hej, to nije bilo fer.'' Carson kaže, gledajući tužno za njom.

''Život nije fer, navikni se.'' Isplazi mu jezik preko ramena s osmijehom i nastavi pisati gdje je stala