The Book of Freya

| XVI |

Prašina poleti svuda oko Noe i Carsona kada Carson otvori veliku staru knjigu. Obojica počnu kašljati i mahati rukama ispred sebe kako bi otjerali prašinu. Kada prestanu kašljati Carson okrene na zadnjiih par stranica knjige te počne tražiti instrukcije za artefakte. Kuglica svijetla lebdi iznad njih obasjavajući sobicu žutkastim svijetlom.

Noah prošeta po sobi gledajući u zidove. Nešto u njemu vuče ga do istočnog zida pa dođe do njega i promotri ga. Isprva ne vidi ništa osim pljesni, vlage i starih ogrebotina no nakon što malo duže gleda u izgrebane crte primijeti tanki obris u obliku kvadrata. Zbunjeno nagne glavu na stranu pokušavajući shvatiti zašto bi kvadrat bio ucrtan u sredini zida. Nešto ga povuče da ispruži desnu ruku prema zidu pa to i učini. Stavi dlan pravo u sredinu kvadrata.

Nakon par sekundi četiri crte obrisa zasvijetle te se kvadrat odvoji od zida. Noah zakorači unatrag, preplašen. Taj komad zida potpuno se odvoji i padne na pod stvarajuči glasan zvuk koji trgne Carsona.

''Koji vrag..?''

Noah se ne obazire na njega. Vidi neki predmet kako leži u otkrivenoj rupi pa posegne unutra i izvadi ga. Rukavom makne što više prašine može te shvati da u rukama drži staru bilježnicu. Polako ju otvori te prvo što vidi na prvoj stranici jest naslov, no u jeziku kojega ne razumije.

''Salvatores Septem,'' pročita na glas u nadi da će Carson znati prevesti.

''Sedam spasitelja, latinski,'' Carson prevede.

''Huh, zvuči poznato,'' promrmlja Noah okrečući sljedeću stranicu. Shvati da su sve rijeći na latinskom te uzdahne.

''Trebat će nam vijećnost da ovo prevedemo,'' uzdahne.

''Mhm, ne, neće. Imamo napitak za to. Odnesi to gore ostalima i reci im da počnu pripremati napitak za prevođenje,'' kaže mu Carson odmahnuvši rukom.

Noah klimne glavom, zatvori bilježnicu te napusti malenu prostoriju.

***

Dok Noah i Carson u podrumu traže informacije o korištenju artefakta, Freya odluči otići u sobu na drugom katu i pisati. Svakako ne može ništa više učiniti kako bi pomogla. Pisanje joj pomaže očistiti glavu pa će bar biti spremna na sve.

Smijesti se na krevetu i otvori bilježnicu, no prije nego što počne pisati novo poglavlje okrene na prvu stranicu i počne čitati i prisiječati se svega što je napisala tako da ne pravi pogreške kasnije.

Knjiga joj počinje s grupom izabranih, nevjerovatno jakih ratnika koji su poslani u obližnje selo u kojem je izbio ogroman požar. Nitko nije znao kako je došlo do njega no širio se nevjerovatno brzo.

Kada uspiješno ugase požar preživjele seljane odvedu u dvorac. Tamo Neyla, glavni lik, skupi svoje prijatelje i ispriča im kako sumnja da je uzrok požara Destrian i jedan od njegovih mračnih uroka. Prijave to kraljici i pitaju za dopuštenje za odlazak na mjesto u kojem se vjerovalo da je Destrian zarobljen.

Sljedečeg dana njih šestero se spreme, uzmu svoje konje i zapute se prema planinama.

Večina puta prođe bez problema i brzo, no kada stanu kod rijeke na odmor i da nahrane konje, nepoznati dečko protrči pored njih. Ne znaju tko je, no izglada kako on zna tko su oni jer kada protrči pored Maxa, koji je stajao na kraju, stane i pogleda ih s terorom u očima.

Ispriča im kako ima moći gledanja u budućnost i kako je vidio njih kako se bore protiv neke sile zla koja prijeti svijetu.

Što više Freya čita, sve joj se više događaji čine poznatijim. Ne samo zbog toga što je ona ta koja je to pisala, već ima osjećaj da se sve to već dogodilo.

I onda se sjeti da, da, sve to se jest dogodilo. Sve to se događa.

Naglo zatvori bilježnicu te ustane s kreveta. Potrči niz stepenice do dnevne sobe i baci biljenicu na stol za kojim su sjedile Mia i Dalla.

''Sve što se događa nama sada je zapisano u ovoj bilježnici, u ovoj glupoj knjizi koju pišem. Sve od Noinog dolaska do otkrivanja onih knjiga u podrumu do ovoga sada. Ja - '' govori u jednom dahu s panikom u glasu. Prekine sama sebe u pola rečenice kako bi udahnula.

Mia i Dalla gledaju ju zbunjeno, a Leo i Quentin ustanu s kauča te dođu do stola.

Freya nastavi duboko disati, gledajući u bilježnicu kao da će oživjeti I početi ju napadati. A to ju ne bi ni čudilo s obzirom na sve.

''Hej, smiri se, polako,'' Mia ustane prva i dođe do nje. Stavi ruke na Freyina ramena čime prisili Freyu da gleda u nju a ne u bilježnicu. '' Objasni nam polako.''

Freya duboko udahne gledajući u Mijijne smeđe oči. One ju smire, podsijete ju kako ima najbolju prijateljicu koja će učiniti sve da joj pomogne, kao i što je uvijek bilo.

''Sve što sam napisala u zadnjih godinu dana se ostvarilo. Ne na isti način, no ovo što se nama sada događa isto se događa u mojoj knjizi. Zli čarobnjak želi pokoriti svijet pomoću mračnog uroka a sedam tinejdžera suđeno je zaustaviti ga.''

Leo i Quentin gledaju u nju izbezumljeno i Freya primijeti kako Quentin privuče Lea bliže k sebi.

Dalla sjedi idalje za stolom, ruke spojene ispod brade sa zamišljenim izrazom lica. Freya predpostavi kako pokušava pronači naćin kako ovo nije Freyina krivica. No Freya zna da jest.

Mia samo omota ruke oko njenog vrata i čvrsto ju zagrli. Freya obavije ruke oko njenog struka i zaburi glavu u njenu kosu. Suze joj krenu niz obraze nekontrolirano. Dalla ustane te se pridruži zagrljalju, tiho govoreći kako će sve biti okej. Leo i Quentin se pogledaju pa i oni zagrle cure.

Freya počne još jače plakati, ali od olakšanja. Shvati da ju prijatelji ne mrze i da su spremni učiniti sve što mogu da joj pomognu shvatiti što se događa. 

a/n: da vam iskreno kažem, kada sam počela pisati ovo prije godinu dana, bila sam jako uzbuđena. imala sam toliko toga planirano i bila sam uvjerena da neču napustiti ovu knjigu. ali. 

sada kada sjedim ovdje i pišem ova poglavlja, postaje mi sve teže i teže usredotočiti se na radnju i pisati. razlog može biti i moja depresija i anksioznost koje ne popuštaju, pa zato pišem samo kada se osječam dovoljno dobro za to. prije nije bilo tako i jako mi je žao što se ovo događa jer sam zaista imala velike nade za ovu knjigu. 

neću prestati pisati, ali poglavlja neće baš brzo izlaziti jer ne znam kada ću biti okej dovoljno da sjednem i pišem. ovih dana sve što radim je ležim u krevetu i tratim vrijeme na instagramu i tumblru. 

ispričavam se svima vama koji čitate ovo i koji se nadate poglavljima, znam kako se osječate i volila bih da nije ovako, ali život je kučka koja me ne pušta na miru. 

hvala vam svima  za svaki komentar i svaki vote, nadam se da ćete svi biti tu kada se uspijem vratiti.