ELENI P.O.V. ~Ko hartije, blede ruke koje su me pazile, i plaši me da neće sve biti ko ranije, a pamtim te vrele usne koje su me ranile...~
Ujutro se budim i vidim njega do sebe. Mislili ste da ću reći da sam sretna? Pa i jesam. Lagano sam ga pomazila po glavi te se nečujno izvukla iz kreveta. Uzela sam biciklu i uputila se do pazara, da mu napravim doručak.
Vozeći se kroz grad razmišljala sam o njemu. Mi smo različiti svijetovi. Ja sam siromašna cura iz geta koja voli slikati i trčati, a on je veliki nogometaš kojemu dolikuju lijepe i fine dame koje nisu kao ja. Ukratko, nisu siromašne i neodgojene.
Oops! This image does not follow our content guidelines. To continue publishing, please remove it or upload a different image.
Došla sam kod tete Mare na pazar i uzela svježeg kruha i domaćih jaja.
Valjda to voli jesti? Iskušati ću sreću ovaj put.
Zahvalila sam se gospođi i platila joj, te požurila kući.
Taman sam napravila doručak kad sam osjetila dvije ruke oko struka s leđa. Zvone.
"Šta mi je to lipo ženica spremila?"-pitao me a ja sam se okrenula put njega. Tad me poljubio.
"Ženica?"-rekla sam kroz smijeh.
"Pa da, što fali?"-pitao me skroz ozbiljno, pa sam se i ja uozbiljila.
"Zaboravi."-rekla sam te krenula prema stolu noseći naš doručak.
"Nećemo tako, Eleni. Reci mi što ti je?"-pitao me zabrinuto držeći me za lakat. Skrenula sam pogled, a nakon par sekundi konačno skupila hrabrosti opet pogledati ga u oči.
"Kako ne vidiš? Kako? Nismo isti, ne možemo. Ja sam rođena u getu, divlja sam, siromašna i nemam ti što za ponuditi. Da te vide sa mnom bilo bi te stid, jer ne dolikujem ti. To je istina."-rekla sam čvrsto, otresući lakat iz njegovog dlana. Gledao me. Jako dugo me gledao. Mislim da su prošle vječno spore minute dok smo nepomično stajali jedno pokraj drugoga.
"Griješiš."-jedino je što je izašlo iz njegovih usta. Tužno me pogledao, i samo otišao. Otvorio vrata, i bez riječi, bez pogleda prošao kroz njih.
Idi...Jedino u tome si uvijek bio najbolji...
ZVONIMIR KOŽULJ P.O.V. Pogodilo me to što je rekla. Kakvo mišljenje ima o meni. O nama.
Sjeo sam u auto i počeo plakati. Znam ja kakva je ona žena. Znam da je ovo naš kraj. Da ću zauvijek ostat željan njenih usana, i nje. Ali, blago meni. Ljubio sam anđela.
