two.
Nakon onog razgovora sa bakom,nazvala me je još jedno tri do četiri puta da bude sigurna da li dolazim.
Škola je napokon završila i to prošli tjedan.Napokon jedna briga manje.Krenula sam spremati stvari pošto mi popodne kreće bus.Što se stvari tiče uzela sam ono što će mi najviše trebati,a bome i ono što neće.Ali nikad ne znaš,što je sigurno sigurno je.
Nakon dva sata spremila sam svoje stvari.Mama je bila više nervozna nego ja.Nije voljela kao ni sada što ne voli, da putujem sama.Razumijem je na neki način.Uzela sam one teške kofere te ih spustila dole u dnevni boravak.
Mama je one teške kofere odnijela u auto da sve bude spremno.Nakon nekih pola sata odlučile smo krenuti.Nismo nešto puno pričale u autu,svaka je bila u svom svijetu.Ja sam razmišljala kako će mi tamo biti.
---
Došle smo do autobusnog kolodvora malo ranije nego što smo mislile.Čekale smo jedno desetak minuta,tih deset minuta bili su kao cijela vječnost ,nikada proći.Čula sam kako najavljuju da je došao autobus do bakinoga grada,inače ona je u selu.Rekla je da će me pokupiti,ionako mora nešto obaviti.
S mamom sam se pozdravila,i dalje joj nije bilo lako.Mogu vam reći da je i mene sada neka nervoza uhvatila.To mi je uvijek tako pred put.Ali proći će. Mama ko mama,izljubila me je ko nikoga,ko da putujem na kraj svijeta.No, kada gledam njoj je i preko puta ulice kraj svijeta,ali dobro.
''Mel,molim te čuvaj se.Ne pričaj s nepoznatim ljudima,jesi me čula.'' Sve što sam mogla bilo je klimati glavom.Nisam se htjela prepirati pred put,jer bi joj bilo još teže pustiti me a da smo posvađane.Ona je i dalje nastavila davati mi lekcije.Kao da imam deset godina,a ne sedamnaest.
''Pazi na baku,pozdravi je puno.Mel,evo ti nešto novaca,da se nađe.'' Uzela sam novce,jer stvarno nikada ne znaš kada će zatrebati.Morala sam je prekinuti jer bilo je vrijeme da krenem.
''Da,da mama,sve oke,skužila sam. Paziti na baku,sebe,jel moram na još nekoga? Uglavnom,mama bus samo što nije krenuo,trebala bih krenuti.Dođi vamo!'' zagrlila sam je što sam jače mogla,da joj dam do znanja da ću biti dobro.Da se ne mora brinuti.
''Mel,čuvaj se.'' Poljubila me je u čelo. Iskreno malo mi je bilo neugodno,bili su neki dečki do nas.Mogla sam ih čuti kako se smješkaju i te spike.Ali nije me to toliko diralo,tko zna kada ću ih opet vidjeti.
''Hoću mama,pazi i ti na sebe.Hajde,hajde idem sada.Zadnji poziv se oglasio,trebam krenuti.'' Zagrlila sam je još jedanput,ipak nećemo se vidjeti tri mjeseca. Uzvratila mi je zagrljaj,te mi ispustila ruku iako joj nije bilo lako.
''Volim te,mama.''
''I ja tebe,Mel.''
Krenula sam prema busu.Kofere sam prepustila onom šoferu ili kako već. Popela sam se na stepenice,bilo je jače od mene a da se nisam okrenula. Mahnula sam joj,te joj šapnula ''Volim te''.
---
Trudila sam se ignorirati sve razgovore koje su pričali ljudi oko mene.Uspijevalo mi je na neki način,pošto sam imala slušalice na ušima.
Znate li što mi je najdraže kada putujem? Gledati kroz prozor,opusti me,ne razmišljam onda puno.Kako smo lagano napuštali grad,okrenula sam glavu prema prozoru i pratila svaki detalj onoga što sam propustila unazad dvije godine.
Nakon dobrih četiri sata vožnje,mogla sam primjetiti da smo blizu centra grada.To sam skužila po gustoj šumi sa tamnozelenim, raznovrsnim drvećima.Osjetila sam kako mi je ova ulica jako poznata.Što sam mogla vidjeti i po tabli,na kojoj je pisalo kako smo došli u centar grada.Odjednom mi se smješak pojavio na licu,znala sam da sam bliže baki.
