five.
Sarah(baka);
Stajale smo Mel i ja na obali rijeke. Zagledala sam se u mutne,meni već poznate valove koji su neprestano odlazili u jedan smijer. Tužnog pogleda pognute glave,odsutnih misli željela sam samo jedno. Ustvari nisam razumjela ovaj svijet oko sebe. Bezbroj sam puta postavljala pitanja zašto je život baš prema meni takav okrutan,zašto mi uzima ono što volim?
Dok je moja Mel meni nešto neprestano govorila samo sam glavom klimala. Slušala je jesam,ali moje misli bile su u drugom svijetu.
Mel;
Baka i ja smo se šetale,iskreni sada mi nije žao što sam malo izašla iz kuće. Došle smo do rijeke,koja je meni već vrlo poznata.
Sjećam je se još od prije. Budi stara sjećanja i uspomene. Nešto sam baki non-stop pričala,mogla sam primijetiti a joj nije do razgovora.Jedino što sam mogla učiniti je ušutiti te je pustiti da razmišlja.
Sjela sam na klupu koja je bila odvojena uz samu obale rijeke. Prisjećala me je na njega doslovno na sve. Toliko uspomena...ah...Mogla sam osjetiti hladnoću koja je dopirala od rijeke pa sve do mene.Na trenutak sam se naježila.
Sjećam se toga dana kao da je jučer bio. Otac mi je poginuo u teškoj nesreći,u pitanju je bio vlak. Nije preživio...Moju majku kao i mene samu to je jako pogodilo. Teško je utjecala njegova smrt na mene. Bila sam se na neki način povukla od svega.Iako je ta nesreća bila prije dvanaest godina,i dalje se nije lako nositi sa time.Teško je odrastati bez jednoga roditelja,iako onaj koji ostane zamijeni ulogu onoga koji ode. Teško je gledati kako su neki nezadovoljni svojim roditeljima,iako nisu ni svjesni koliko toga roditelji čine za njih samo da budu sretni. Nije važno koliko novaca imaš,važno je koliko srca iznutra imaš. Naravno,novac je potreban,ali koristi ga za potrebno,a ne nepotrebno. Jer ako koristite za nepotrebno,dobro bi došlo onome koji nema ništa.
Mogla sam osjetiti kako netko sjeda do mene. Bila je to baka koja mi se osmijehnula. Uzvratila sam joj,naravno. Osjetila sam kako su mi se u očima nakupilo vode,vjerovatno od previše razmišljanja. Nabrzinu sam obrisala kako baka ne bi vidjela. Nije htjela niti riječi progovoriti jer je svjesna što mi se u ovome trenutku mota po glavi.
Osobe koje su najviše bile uz mene i moju majku su baka i...Justin. Da njega nije bilo,trenutno niti mrne ne bi bilo. Bile su to teške godine moga života.Nisu ni sada nešto bolje. Prema nekima život stvarno nije fer.
---
Justin;
Dok smo Mark i ja razmišljali gdje bi mogli malo sjesti,taman smo prolazili pokraj rijeke,meni jako poznate. Pored rijeke bile su klupe,odlučio sam prekinuti Marka u razgovoru te mu reći da ćemo ovdje sjesti.
" I tako moj prijatelju. Uopće nije bilo nekih riba ove godine,loš ulov. Ili je do mene,al sve bih rekao da je do njih..." inače pričao je kako nikako uloviti neku žensku i to...
"Ma da,da... haha...Mogli bi vamo sjesti.ha?" upitao sam ga iako je njemu bili svejedno.
"Ma može,naravno." dogegali smo se do klupe. Bilo je dosta ljudi. Po meni već neki poznati,a našlo se i nepoznatih.
Mark je nastavio sa svojom pričom. Znam da nije fer od mene što ga baš nešto ne doživljavam,ali pokušajte me razumit.
Mogao sam vidjeti neku stariju gospođu i djevojku kako sjede. Bile su nam leđima okrenute. Kada je Mark dovršio sa svojom pričom,onda sam krenuo ja.
"Prijatelju moj,ja ne bih znao odakle krenuti.." nasmiješio sam se i on se. Sjeli smo na klupu,nisam nešto posebno obraćao pažnju na onu djevojku i stariju gospođu.
"Svašta je mene snašlo u ovih zadnjih godina,otkako sam se odselio.." ispričao sam mu sve,i ono dobro i ono loše. Nisam mu sve rekao jer ovu zadnju držim samo za sebe,tako je najbolje, za sada.
---
Mel;
Baka i ja nismo nešto puno komunicirale. Svaka je bila u svome svijetu. Bila sam opuštena,kao kod kuće,na onoj staroj klupi na brdašcu. Fali mi,jako.
Najednom sam mogla osjetiti po meni poznati miris,te čuti kako netko sjeda iza mene. Mislila sam da sam si previše umislila. Nisam se htjela okrenuti još ću ispasti luda. Tko zna tko je to sjeo iza bake i mene.
Nije da sam presluškivala,ali jesam. Čula sam poznati glas. Sve bih rekla da je bio Markov. A ovaj drugi,bio je malo dublji. Godio mi je taj glas...nekako bio je poznat.
---
Mark;
" Daaj,nemoj me klat' Justine... Kažeš ona ti se javila?" rekao sam tiho,ali dovoljno da me Justin čuje.
"Pa šta hoće od tebe? " bio sam znatiželjan.
"Da,Mark.Ne znam,niti me nešto puno zanima. Jednom riječju nek' si piše propalo..." bio je upravu,jer njemu se samo motala u glavi ona,Mel. Nije ju zaboravio,krivo mu je što je otišao tako..ispalo je tako sve brzo. Putem mi je pričao o njoj,stalo mu je još uvijek.Poznajem ga,to je Justin. On kada nešto tvrdi to je tako.
Bio sam nekako ko ukoćen... Morao sam se rastegnuti.. no ja, ne bi bio Mark da nešto ne napravim.
Slučajno sam zveknuo rukom curu. No kako sam se htio okrenuti imao sam šta vidjeti. Ona. De,ne. Da li ja haluniciram? What? Toliko puno pitanja postavljao sam sam sebi u nekih deset sekunti,te se ispričao. Najprije nije gledala u nas,al onda...
---
Mel;
Baka me je pitala hoćemo li kući. Iskreno mogla sam ovako danima. Onaj povjetarac godio mi je,kao i miris cvijeća koje se nalazilo oko mene. Rekla sam joj da bi mogle poći,možda je umorna?
Iznenadno me je nešto udarilo. Ovoga puta sam se okrenula,jer udarac u glavu...vjerovatno je bilo slučajno.
Okrenula sam glavu udesno. Svojom dugom kosom zamahnula sam jer mi je smetala kao i kapa na glavi koju sam imala.
Da li mene mije oči varaju ili? Bio je to Mark. Da,Mark i.... ne,to nije. Justin?!
---
Mark se doslovno zagledao u mene,jer nije znao kakva će moja reakcija biti.
" Sorry,sorry,sooorry...Nisam htio.." zastao je,udahnu te rekao. "Mel..." Justin je odigao glavu,te pogledao u Marka. Krenuo je okretati glavu,dok sam ja imala poluotvorena usta,kao da sam duha vidjela.
*Tolikozasada. Samoradivassamga napisala sada. Punomiznačisvakivašpregled,komentarilajk. Hvalasvimakojičitate! :) ly *
