nine.
Nismo marili na vrijeme koje je prolazilo. Trenutno smo bili važni samo mi. Justin je legao na travu koja je bila zarasla, to mu nije smetalo. Legla sam pored Justina, osjećala sam se zaštićeno, kao da sam lebdjela. Okrenuo je glavu u mome smjeru te mi uputio osmijeh. Žao mi je što više nije kao prije , jer kada god ga pogledam sve mi teže bude prisjećajući se onih lijepih dana.
Ispružio je svoju ruku prema meni gledajući oblake. Pogledala sam ga te primila njegovu ruku u svoju. Nisam niti razmišljala o tome što je otišao onda. To mi je trenutno bila najmanja briga jer je upravo pored mene. Mogla sam osjetiti miris njegova parfema koji mi je godio.
Legla sam na lijevi bok premještajući njegovu ruku na drugu stranu. U ovome položaju mogla sam bolje vidjeti crte njegova lica. Nedugo nakon što sam se ja okrenula on je učinio isto,samo je legao na svoj desni bok. Ruke su nam se spajale,a prsti međusobno igrali.
Izvukla sam svoju desnu ruku te laganim pokretom krenula prema njegovoj glavi. Zavukla sam ruku u njegovu gustu,smeđu kosu dok je on svojim rukama privukao moju lijevu ruku te ju poljubio.
''Falio si mi Jus.'' tiho sam rekla dok su nas centimetri udaljavali. Justin je i dalje ostavljao vlažne otiske poljubaca na mojim rukama. Dozvolila sam mu da to radi, ignorirajući činjenicu da me je onako ostavio. Što se takvih stvari tiče preslaba sam.
''I ti meni Mel, vjeruj mi.'' rekao mi je grleći me. Mogli smo osjetiti kapi kiše koje su krenule padati. Bile su sve brže i brže. Ustali smo oboje smijajući se. Stali smo ispod drveta koji je bio prekriven gustom krošnjom tako da nismo osjetili kišu po nama iako je nastao veliki pljusak. Čekali smo da kiša prestane,no trebalo joj je dugo.
Justin je bio nestrpljiv te me je uhvatio za ruku i rekao.
'' Mel, hajde idemo...'' rekao je dok je stajao na kiši. Nisam znala o čemu on to govori.
''O čemu ti to Justin? Gdje bi ti?'' pitala sam ga zbunjeno.
''Haajde... Vjeruj mi,dođi.'' dok me je nagovarao on je već pokisnuo do gole kože.
''Justin kisneš, dođi ovamo , razbolit ćeš se.'' promijenio je raspoloženje nakon što sam rekla da će se razboliti, pa hoće ako bude stajao i dalje na kiši.
''Mel nije važno hoću li se ja razboliti ili ne! Hajde,ideš?'' naglasio je ovu prvu rečenicu, nije mi bio jasan. Pogledala sam prema bakinoj kući, nisam ni znala koliko je sati.
''No dobro..'' premišljala sam, no pistala. Uhvatila sam njegovu ruku to jest, on je uhvatio moju. Trčali smo kako bi manje pokisli, uzalud tom trčanju kada smo svejedno pokisli, ali bilo je.. lijepo?
---
Nastavili smo trčati kroz put šume iako se već spremao mrak. Došli smo do meni već poznatih stijena koje su imale maleni prolaz. Bila sam malo prestrašena hoću li moći proći krozu taj prolaz, dok to Justinu nije bio problem. Ali uspjela sam.
Justin me je čekao već gore, te mi je ispružio ruku kako bi mi bilo lakše popeti se. Ovdje je kiša slabije padala, valjda je prestajala tko će ga znati. Duboko sam udahnula i pustila sam lagani dah iz usta jer sam se umorila trčeći, penjajući, a bome i sami pogled na cijelo selo. Justin se samo smijao.
'' Još uvijek te dah oduzima od ovog pogleda?'' Justin me je upitao dok je gledao u pravcu cijeloga sela sa smješkom na licu.
''Naravno, kao da je ikada prestao.'' zaustavila sam se kako bi udahnula. ''Voljela sam ovo mjesto... i još uvijek ga volim.'' Justinov pogled me je opet zaustavio, osjećala sam neku nelagodu. '' Ovo mjesto zna sve naše tajne, sve ono naše od nekada.'' nastavila sam mu govoriti dok je on pozorno slušao moje riječi.
'' Imaš li novih tajni?'' prekinuo me Justin.
''Mnogo.'' rekla sam mu dok sam se rukom pridržavala od stijenu.
''Koju?'' okrenuo se prema meni gledajući me i misleći kako ću mu reći.
''Nemamo dovoljno vremena za moje tajne.'' rekla sam mu sa polusmješkom dok sam se i dalje divila ljepoti koje je nebo pokazivalo. ''Šta je sa tvojim tajnama?'' nadodala sam.
''Nisu toliko važne.'' rekao je kao da čuva nešto u sebi i da to ne želi ispustiti. Klimnula sam glavom jer nisam znala što bi mu rekla.
'' Jesi li sretna?'' promrmljao je, ali razumila sam da što me je pitao. Prije nego li me je pitao držao je moju ruku u svojima. Nije mi smetalo, pa sam mu dopustila da je i dalje drži.
''Sada?'' pogledala sam ga u oči ,dok je on klimnuo glavom. ''Sada, jesam.'' nasmijala sam se što je i njemu izazvalo osmijeh na lice.
''Onda sam i ja.'' nadodao je, što je meni izazvalo hrpu emocija i bilo je jače od mene da se nisam nasmijala.
---
Mogli smo čuti kako zvoni crkva i to nam je davalo do znanja da je sada oko devet sati. Pomalo sam se sama počela brinuti što je sa bakom. Dođem ovamo kako bi se na neki način brinula o njoj, ali ja odem. To nije uredu od mene. Prekinula sam ovu tišinu koja je harala među nama.
''Možemo li ići kući?'' pitala sam ga prekidajući tišinu, iako smo oboje uživali u njoj.
''Naravno.. da.'' ustala sam kako bi uhvatila prelijepi pogled za kraj, iako se pomalo smračivalo.
''Onda, idemo li?'' ustao je te je on također zabacio pogled u daljinu i nasmijao se. Klimnula sma glavom da idemo.
---
Putem do kuće bilo je sasvim solidno, nismo puno komunicirali. Nije bilo tema, kada malo bolje razmislim i dalje nisam dobila odgovor zašto je morao otići. Nisam bila sigurna da li je ovo vrijeme kada ga opet moram to upitati ili pak da to ostavim za kasnije. Odlučila sam ostaviti za kasnije, jer ne želim uništiti ovaj trenutak.
Približavali smo se mojoj kući i mogla sam vidjeti kako gore svjetila u kući. Hvala Bogu baka je unutra jer da nije već bi pomislila da je policiju pozvala. Ali nije ona takva, zna gdje sam. Malo je to selo, sa puno poznanika.
''Bilo mi je lijepo Mel.'' rekao je Justin, prekidajući tišinu, a i moje razmišljanje.
''Oh, da,bilo je.'' nadodala sam, stvarno mi je bilo lijepo. Ovako se nisam provela ima još od... prije dvije godine...
''Onda vidimo se opet?'' upitao me je Justin nesigurno.
'' Vidjet ćemo.'' namignula sam mu, brzo ga poljubila u obraz i zbrisala u kuću. Pogledala sam ga kroz prozor bio je predivan. Osmijeh mu je bio kao magnet, uvijek je privlačio i moj, na što sam se i nasmijala.
* Nije ništa poseban nastavak, bez inspiracije sam. Ništa mi ne pada na pamet. Ne kažem da nije dobar, nego može i bolje. Uglavnom to je za sada to.
Hvala svima koji čitate, pusaa! LYSM! :* ♥ *
