eight.
Mel;
Najprije smo oboje šutili. Nije bilo lako progovoriti. Bilo je besmisleno da bi šutili cijelim putem do kuće,iako nam treba još jedno dvadeset minuta. Odlučila sam ja biti ona koja će to prekinuti,tu tišinu koja je vladala među nama.
''Zašto si otišao?'' upitala sam ga tihim glasom. Dugo mu je trebalo da odgovori,ali odgovorio je.
''Već sam ti rekao da sam morao...'' najviše što mrzim su ti kratki muški odgovori,tipično za njih.
''Ali postoji sigurno razlog zašto si otišao.'' ja sam i dalje bila uporna,želim znati zbog čega sam ja sve ove godine plakala, zašto nisam išla dalje.
''Naravno da postoji.'' odgovorio je uvjerljivo.
''Nadam se da je dobar razlog..jer..'' udahnula sam te sam ušutila. Nisam mogla dalje,previše je to za mene.
''Jer,šta?'' pitao me je Justin gledajući sastrane. Nisam se okretala prema njemu jer ako nam se oči nađu zajedno to neće biti dobro.
''Justin,nije bilo uredu od tebe... Ti ne znaš kako sam se ja osjećala.Jer još uvijek se tako osjećam.'' zasuzile su mi oči, te sam spustila glavu. On je i dalje imao usmjerenu glavu prema meni.
''Mel..'' zastao je vjerovatno da smisli što bi rekao.
''Vjeruj mi nije to bio bezvezni odlazak..'' kao da je nešto tajio od mene.
''Justin za mene je sve bezveze u ove zadnje dvije godine..Tako da..'' vidjela sam da mu nije lako,nije ni meni bilo. Nije ništa govorio. Bili smo sve bilže mojoj kući,tako je i on dolazio sve bliže prema meni.
''Tu smo.'' rekao je Justin sa smješkom. Prilazio mi je sve bliže i bliže. Nisam znala što bi,bilo je prezbunjujuće. Nisam se bojala ničega, no srce mi je počelo kucati tolikom brzinom da sam mislila da ću eksplodirati kada mi se približio,milimetri su nas dijelili. Pomaknuo je pramen moje kose iza uha i nasmijao mi se. Pretpostavljala sam što ide dalje,sve što sam mogla osjetiti bile su njegove usne na mojima. Moje pretpostavke su bile potvrdne. Iskreno nisam znala da li da nastavim njegovim tempom ili da ga odbijem. Ali bilo je jače od mene da nisam uzvratila.
Odmakla sam se od njega te ga pogledala duboko u oči. Svašta sam u njima mogla vidjeti bol,tugu,patnju..vjerujem da je vidio tako nešto i u mojim očima. Uhvatio me za ruke te me zagrlio. Stisnuo me uza sebe,povlačio je svoju ruku u moju dugu kosu dok je drugu držao na mojim leđima. Zažmirila sam jer mi je to jedino bilo pametno. Žudila sam za ovime.
''Oprosti mi Mel.'' rekao je tiho stavljajući svoju glavu na moje rame. Mogla sam osjetiti miris njegove kose,te toplinu njegove kože i naravno suzu koja mu je pala na moje rame. Šutila sam jer nisam u ovome trenutku bila pametna što da mu kažem. Obgrlila sam ga i stisnula ga jako,falilo mi je ovo. Iskreno i meni su suze krenule,na što je on odigao glavu kako bi se uvjerio.
''Nemoj plakati.'' Osjetila sam njegov prst na mome obrazu kojim je obrisao moje suze. Došao je do moga uha,a od njegovog daha, prošli su me trnci. Odmakla sam se od njega, upućujući mu blagi smješak. Svojom rukom obrisala sam ostatak suza koje su bile na mojemu obrazu.
---
Sjeli smo na sami rub ceste. Nije mi se dalo ulaziti unutra. Dam se kladiti da je baka ovo već sve snimila,iako ne bi ništa rekla. Zagledla sam se u nešto preko puta ulice. Justin je šutio, isto kao i ja, dok nisam progovorila.
''Bojim se..'' promrmljala sam i dalje gledajući ispred sebe u nešto bezvezno. Nisam se pokušala truditi brisati suze koje su išle niz moje obraze.
''Također Mel.'' rekao je okrećući glavu prema meni te ju je vratio nazad.
''Bojim se kako će ovo sve sada biti.'' govorila sam mu dok sam razmišljala u sebi,da li je moguće imati ono što smo nekada imali. I dalje sam nastavljala govoriti.
''U ovome trenutku ni sama nisam sigurno što želim..'' podigla sam pogled prema Justinu. ''Niti kako se ja osjećam..'' vratila sam pogled ispred sebe.
''Ja želim tebe Mel..želim te nazad.'' rekao je sigurnim glasom,dok sam ja i dalje bila nesigurna. Pitala sam se u glavi,hoće li me opet povrijediti? Je li moguće da se vrati ono kao nekada? i slična pitanja poput tih.
''Trebaš se potrudit Justin.'' iz mene je izašlo kao iz topa. To nisam ni planirala reći. Pogledao me u oči, znao je da sam na to slaba te je stisnio zube na što mu se vilica pomakla.
''Vjeruj mi da hoću!'' iz kuta moga oka mogla sam vidjeti kako se nasmiješio na što sam ja spustila glavu i na neki način igrala se svojim prstima. Podigao je ramena ustajući se sa ceste. Stao je ispred mene,na što sam se i ja ustala. Pokušala sam biti što više udaljenija od njega, da se ne bi dogodilo ono od malo prije.
''Zašto si se vratio?'' ne znam da li je ovo bilo dobro pitanje u ovome trenutku. Iskreno nije me bilo briga što su mi se oči ponovno punile suzama pred njim.
''Rekao sam ti Mel,ne planiram odustati od tebe.'' tvrdoglavo mi je govorio,na što sam se na neki način i uvjerila. Nastavio je govoriti..
''Misliš da bi ja bez veze stajao vamo da mi ne značiš?'' pokazivao mi je na mjesto gdje je stajao.
Sjela sam nazad na cestu,dok je on također sjeo,ali ovoga puta ispred mene. Razmišljam da li da mu dam još jenu šansu,da li zaslužuje?
''Znaš Mel da.. da ću uvijek biti tu uz tebe,bez obzira na sve.'' već sam navikla da me ljudi povrijede, ja srca nemam da ja njemu to napravim.
''Justin..'' rekla sam nesigurno na što je on pogidao glavu prema gore kako bi me pogledao direktno u lice.
''Reci Mel.'' upisao me je.
''Možda ipak zaslužuješ šansu.'' rekla sam sa smješkom na licu,na što se i on odmah nasmijao. Iskreno ništa mi više nije trebalo osim njegovog osmijeha,koji mi je popravio čitav dan.
*Hlj,hlj! Eto ga,nadam se da vam se sviđa ovaj nastavak. Hvala vam na svim pregledima,komentarima itd.,itd... Amen,Aleluja da će biti nešto između njih. Eh sigurno se pitate zašto je on otišao onda? Saznat ćete,ali nakon par nastavaka. Jer nije fora da vam odmah otkrijem. Još razmišljam da li da idem na ono što već od početka razmišljam da napišem ili pak na nešto deseto. Još ću pitati frendicu šta je bolje. Uglavnom to je to za sada. LY ♥ *
