four.
Justin;
Postoje trenutci u životu koje bismo jednostavno voljeli ponovno proživjeti,ali ne zato jer su bili dobri nego dapače ,zato jer smo ih trebali drugačije preživjeti. Znam sam po sebi. Pod time podrazumijevam na trenutke koji su mi značili nešto u životu ili pak osobe kojima sam nekad možda nešto nepromišljeno izgovorio. Mislim da su to stvari koje znače u životu i o kojima vrijedi sanjariti jer tko zna,možda se mogu ponoviti opet. Onda bi tada trebali znati kako se ponijeti. Kakvi god snovi bili većina ljudi kao i ja želi pobjeći od stvarnosti. Jer stvarnost je sranje.
---
Mel;
Kada sam došla kući iz trgovine,baka i nije toliko ispitivala gdje sam. Najela sam se bakinih palačinki,bila sam preumorna pa sam se zatvorila u sobu i odlučila ići leći u krevet. Dobrih sat i pol sam zurila u prazno,nisam mogla zaspati.
---
Jutro je među najlijepših dijelova dana. Zavisi kako sam raspolozena. Zrake sunca dolazile su do moje glave,te mi davale znak kako je vrijeme da se probudim. Mogla sam čuti cvrkut ptica,koji mi je pomalo godio,ali i živcirao. Također sam čula bakine sitne korake kako dolaze sve bliže i bliže do mojih vrata. Pokucala je na vrata,i odšetala do prozora kako bi ga otvorila. Osjetila sam polagani povjetarac kako dolazi do mene. Baku sam mogla čuti kako udahće miris svježe pokošene trave,koju je maloprije susjed Mick pokosio. Okrenula sam se cijelim tijelom prema njoj kako bi joj dala do znanja da sam budna.
"Jutro Mel." rekla je baka tihim,hrapavim glasom.
"Jutro bakoo..." zijevnula sam.
"Kako si spavala?" upitala me je namještajući zavijesu kako mi ne bi smetala svjetlost sunca.
"Poprilično dobro..Neobično,ali dobro." pokrila sam se dekom,jer mi je postalo hladno najednom.
"Aha..'Ajde kada se razbudiš siđi dole da jedemo." nasmijala se. Volim vidjeti kada se smije ,iako,pokazuje kako je jaka ali zapravo nije. Nisam ni ja,nakon svega ne mogu biti. Nedostaje mi djed,jako. Bili smo nerazdvojni,vezani jedno za drugo.Dosta stvri me je naučio. Teško je kada ode voljena osoba od vas. Teško se nositi sa time. Uvijek se pravite hrabri,nasmijani,,što uopće tako nije iznutra.
---
Rekla sam joj da mi da pola sata dok se razbudim i spremim. Svoje stvari iz kofera nisam niti takla od jučer. Mogla bih to poslije doručka,ako baka nema neke planove.
Kada sam obavila svu svoju higijenu i ostslo,sišla sam dole kako bi pomogla baki. Odlučila sam postaviti stol dok je ona neprestano govorila "..došla si vamo da se odmoriš... Mel,ostavi te tanjure.." Nissm je nešto doživljavala,nastavila sam sa postavljanjem stola.
Justin;
Cijelu noć nisam spavao. Razmišljao sam o njoj..Neprestano mi se motao film od jučer. Bila mi je sve dok nisam morao otići. Još uvijek mi znači,iako ona toga vjerovatno nije svjesna. Možda me je zaboravila,ali prebolila nije. Znam svaki njezin pokret što govori. Krivo mi je što joj se nisam javljao,ne mogu zamisliti kako se osjećala.
---
Otišao sam do kuhinje da jedem nešto. Vidio sam poruku na stolu. Bila je od mame. Pisalo je:
"Justin,otišla sam do dućana. Imaš u hladnjaku za jesti,snađi se dok se ne vratim. Brzo ću! (Otići ću po baku na autobusni kolodvor) .Mama"
Njezini odlasci do dućana su kao da napravi jedno pet krugova oko sela. Nikada doći..
Kada sam jeo,odlučio sam da pronađem broj od Marka. Ne znam da li koristi još uvijek onaj stari broj.
