- " Pokusavas da pobegnes? Brojim do pet. Ako ne stignes da izadjes iz ove sobe, fino znas sta ce se desiti. "
Datum izbacivanja: 18.3.18.
Datum zavrsavanja: ???
"❌" stoji zato sto prica nije napisana do kraja.
Ko ne moze da trpi neke bolesne...
Mumlanje se moglo cuti. Momak i devojka su zajedno bili zavezani za stolicu. Njihove oci su bile sirom otvorene u strahu, iscekivajuci svoju smrt. Devojka je plakala, momak je bio na ivici. A onda se zaculo ostrenje nozeva. - Otkad nisam ovo koristio, mora da su moje sposobnisti krenule da trule. - Rekao je, dok se histericno smejao i pogledao u taj jadan par. Bez obzira sto nije osecao nikakve emocije, moglo se ipak primetiti to uzbudjenje u njegovim ocima, kao kada malom detetu ili Eni date cokoladu. - Ako nastavite da se opirete, bice jos gore. - Smeskao se i dalje. Devojka je kroz suze besno pogledala na ubicu, koji jos vise prsnuo u smeh. - SAMO DA VIDIS SEBI TO LICE! - Njegova bleda ruka je dotakla njen obraz, dok se momak trzao u besu, ali je prestao dok nije osetio nesto hladno i ostro na svom vratu, kako se polako pritiska, i gusi ga.
-------- *Ena's P.O.V.*
" A sada gledate najvaznije vesti. " - Zvuk je postaojao glasniji jer je tata zgrabio daljenski upravljac i poceo da pojaca, svi smo se okupili kod televizora. " Pronadjen je brutalno ubijen par, bez ociju i srca u sebi. Policija tvrdi da je to isti ubica uradio. Ponavlja se. Pazite se, ubica moze biti bilo ko. Slike vam ne mozemo pokazati. To je to za danas. " - Pa naravno da je isti ubica. - Prokomentarisala sam. - Al zasto nas gradic? - Gradic i nije bas toliko mali, ali opet svi poznajemo jedne druge, osim novih turista koli dolaze zbog spomenika. Mama je zabrinuto pogledala u sve nas. Je l bas moram u skolu danas..? Zazvonio mi je telefon. Naravno, Sofija. - Da? - Hajde u skolu! - Ne bih bas da idem... - Promumlala sam. - Hajde, Nex i Yuno su samnom, icicemo malo napolje da se prosetamo, i mozes reci svojim roditeljima da cemo biti na otvorenom mestu, gde ima puno ljudi, ne moras da se brines. - Da, al sta ako bas na njega naletimo? - Pogledala sam u majku koja mi je davala cudan pogled. - I ako naletimo, nece moci nista da nam uradi na otvorenom. - Cula se Yuno. - Hajde, dolazim. - Ugasila sam poziv. - Mama, tata, je l mogu sa drugarima da idem malo u setnju? - Je l' si sigurna da mozes? - Tata je vec bio spreman da mi zabrani izlazak iz kuce. Samo sam klimnula glavom i bez ranca izletela napolje.
Ubrzo smo se svi nasli, resili prvo da idemo u bioskop, a zatim smo ogladneli, MSM LJUDI SMO, i otisli u burgernicu, koja je bila poprilicno prazna, samo smo mi tamo bili. Jos nismo izabrali stol, Yuno je razmatrala okolo, dok ju je Nex drzao za ruku. - Tamo ima da se udje, ima dosta ljudi tamo. - Rekla je Yuno. Znaci ima dva dela.. kako sam glupa. Medjutim, primetila sam nekog momka koji je bio sa nama u sobi. Kako ga pre nisam nigde videla? Nagnula sam glavu u stranu i posmatrala ga. Imao je crnu kosu, masku preko lica, i bio je skroz u crnom, gledajuci u svoj telefon, polako skidajuci svoju masku. Ima misterioznu auru oko sebe.
Oops! This image does not follow our content guidelines. To continue publishing, please remove it or upload a different image.
Nisam htela da obracam puno paznju, dok nije pogledao ka meni, vracajuci masku nazad na lice. Ne mogu ni oci od kacketa da mu vidim. Mora da je neki turista.. - Ena.. ENA! - Pretresla me je Sofija. - Sta ti je? - Ma nista.. - Zadnji put sam pogledala u njega i krenula sa njima u deo gde se sedi.
*??? P.O.V*
Osetio sam kako me neko posmatra. Nisam obracao paznju dok nisam primetio da oci nece da se sklone sa mene. Stao sam sa skidanjem maske, izgleda da cu morati kasnije da nazovem nekoga. Podigao sam glavu, ugledavsi u jednu devojku braon kose i krupnih plavih ociju, koja je blenula u mene. Njene oci su sijale, izgledala je srecno. Kada je primetila da je gledam, ubrzo je sklonila pogled sa mene, kako samo nevino izgleda, ali ne zadugo.. Nasmejao sam se samom sebi kada su je prijatelji povukli i otisla je sa njima. *Yuno's P.O.V*
Seli smo za sto. Konobarica je ubrzo dosla do nas i narucili smo duple burgere i milkshejkove. - Mislis da nisam primetila, Ena? - Nasmejala sam se ka njoj, pogledala me je i rasirila oci. - O cemu ti? - Kako si posmatrala onog momka.. - Naslonila sam bradu u saku. - Pa prvi put ga vidim, mora da je neki turista, sta-ja-znam..! - U tom momentu, isti momak je usao kroz vrata i seo kod praznog stola do nas, bas u pravcu gde je mogao da posmatra Enu. - Nesto mi je tu cudno.. - Sapnuo mi je Nex, klimnula sam glavom pomalo. Ubrzo je dosla i konobarica do njega. - Sta bi ti zeleo..? - Rekla je zavodljivim glasom, pogledao ju je, bez ikakvih emocija. - Vodu. - Samo vodu..? - Malo je otkopcala svoju uniformu. - Sta kazes na neki dezert..? - Gricnula je svoje usne. - Samo vodu rekao sam. - Opet je odgovorio, vec pomalo iritirano. - Je l' si siguran..? - Uh, mislim da preteruje sa nabacivanjem. - REKAO SAM SAMO VODU, TVOJI JEBENI DEZERTI ME NE INTERESUJU. - Povisio je glas. Bio je dubok. Spustila je glavu u sramoti i upisala vodu u svoj blokcic i ubrzo potrcala. Jadnica. - Ena, mozda bi trebala da ides da pricas sa njim. - Nisam zainteresovana. - Rekla je i neugodno jela svoju hranu dok su njegove oci posmatrale svaki njen korak. Iznervirala sam se i pozvala konobara, vec drugog. - Molim te, spakuj nam ovo, moramo da idemo.