"Flekice! Oj, odi!" viknula je Mary mašući rukom.
Ogi je još jednom bacio pogled na bijele ovce ispred njega i lijeno se dovukao do svoje vlasnice.
"Idem u grad sa prijateljima. Majka spava ne budi ju. Imaš mlijeka u zdjelici kod kokoši. Razumio? "
Ogi zalaja dva puta što je značilo da, Mary se nasmija i potapša psa po glavi.
Mary je otišla, a Ogi se vratio svojim ovcama.
Sjeo je na kamen i nastavio ih promatrati.
Prošlo je pet godina odkad su se Ogi i Luna rastavili.
Ogi se uselio kod malene djevojčice (koja sad nije bila više malena) i njene namrgođene majke: Petunie.
Niko nije posumnjao u Ogijev identitet, ali su mu zato dali novi: Flekica.
Kada su ga prvi put okupali,Ogi se sav tresao od straha, ali oni nisu nista rekli. Poslije se ogledao na malenom jezeru da bi vidio veliki crne fleke na svom bijelom krznu.
Sada je on bio najpoznatiji i najjači pas u selu. Svi su zavidili Petuniji što ima takvog psa, kao i djeca Mary jer je bila strašno povezana sa njime.
Ogiju je ona zamjenila majku.
U međuvremenu Luna je postala strašno popularna u ringu i donosila Robertu i Jamesu dobre pare. Zbog toga je jela i pila koliko je htjela.
Ipak ona je bila žalosna. Nedostajala joj je šuma, nedostajao joj je Ogi i Emilio, kao i Ella i Max.
Jedini prijatelj joj je bio Scar s kojim se svaki dan pričala.
Saznala je da je Scar prošla kroz sito i rešeto i da je život nije štedio.
Kao mala njene roditelje su ubili lovokradice i nju je odgojio čopor pasa koji su na kraju ubili njenu sestru a ona se jedva izvukla. Poslije su joj ubili prvi okot i onda su je Robert i James našli.
Luni je bilo žao i shvatila je da život nije samo nju iskusavao.
Ipak, Luna se proslavila kao borbeni pas. Bila je snažna i izdržljiva, sa dobrim refleksima.
U vijestima se pročulo kako njeni vlasnici, Robert i James, tvrde da ko pronađe psa dovoljno snažnog da pobijedi Lunu će da dobije nagradu od velike količine novca.
Mnogi su se prijavili za to natjecanje i svaki put izgubili, ali bio je jedan čovjek koji nije planirao odustati.
Pretražio je skoro čitav grad i ostale gradove, uključujući sela i azile i nijedan mu se nije svidio.
Sve dok nije došao u selo Bijema i ugledao Ogija.
~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~
"Treba pomoć dušo? "
Ogi okrenu svoju bijelu kuždravu glavu ka glasu koji mu se obratio.
Putem je išla Ella, prelijepa ženka kolija, sada već starija pa je prestala čuvati loviti. Od tada su je pustili na ulicu i ona skita po čitav dan, ali najčešće ide Ogiju u posjet.
Ogi se nasmijao i odmahnuo glavom:
"Držim se! Ali, ostani dosadno mi je! "
Ella mu je prišla i smjestila se kraj njega.
Tako su čavrljali dok se iz obližnjeg grma ne začu šuštaj.
Njihove uši se uspraviše i glave okrenuše ka izvoru zvuka. Polako su se digli i okružili grm.
Odjednom, velika crvena vučica iskoči iz grma i zareža na Ogija.
Ogi ustuknu: nikad se prije nije borio sa vukom. Viđao ih je, ali nisu dolazili u kontakt.
"Ogi, priberi se! "
Ali, Ogi je već davno to uradio.
Zarežao je nazad i zalajao na ovce potjeravši ih dalje od vučice.
Njih dvoje su se počeli kružiti u savršenoj elipsi ne skidajući pogled jedno sa drugog.
Ella je promatrala Ogija i bolno primijetila koliko liči na svoju također okrentnu majku.
Odjednom vučica zakoči i osmotri Ogija. I on je stao.
"Balavac. " frknu ona i skoči na Ogija.
Ovaj ju je izbjegao ali je ona već u sljedećem trenutku bila na njemu. Ogi ju je pokušao svrgnuti sa sebe ali je samo zadobio udarac po njušci.
On je glasno zarežao i pokušao je ritnuti nogom u stomak. To je poljulja i Ogi iskoristi njen gubitak ravnoteže i zbaci vuka sa sebe.
Još su se par trenutaka borili dok se crvena vučica nije predala i napustila Ogija, gladno se osvrčući za ovcama.
Sav izmoren i krvav Ogi je pao na zemlju, posljednje što je čuo bilo je Ellino dozivanje...
