Uvijek će mu Ogiju taj dan ostati u pamćenju:
Rano ujutro (par dana nakon Davidovog posjeta) on je opet došao, a ovog puta je izgledao uzbuđeno poput malog psića kakav je Ogi prije bio.
Stavio je Ogiju nekakvu omču oko vrata i povukao ga za lanac. Ogi je spao s kreveta na kojem se odmarao i sa bolnim cviljenjem pošao za Davidom.
Izašli su iz sobe niz hodnik, pa se našli na parkiralištu gdje je David strpao Ogija u zadnje sjedište.
Mirno su se vozili u tišini dok Davidu nije zazvonio telefon.
"Da, David ovdje? "
Slab glas sa druge strane se jedva čuo ali je bio dovoljno glasan za Ogijev jak sluh:
" Ovdje Robert. Dolazite? "
" Oh, naravno gospodine! Na putu smo! "
" Dobro... " mala stanka je načinila Ogija napetim pa je jače napregnuo uši.
" Mislio sam da ste već odustali? "
" Nikako! Idemo tamo na poštenu prijateljsku borbu! "
" Hm, da da... Samo se zezam sa vama. Pa, očekujemo vas! Ne kasnite! "
" Oh, ne brinite gospodine. Nećemo. "
U zadnjoj riječi je David izgubio svu ljubaznost koju je do tada glumio.
U trenutku kad je prekinuo i strpao mobitel u džep hlača auto se približilo manjem parkiralištu.
David je zaustavio auto i izveo Ogija van.
Ubrzo su se približili nekom šatoru.
Ogijeve napete uši ispunilo je navijanje i klicanje ljudi koje je dopiralo iza šatora...
~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~
Luna je brižljivo glodala kost koju je dobila kao nagradu za još jedan pobijeđen meč.
U prostoriju sa Luninim kavezom je tad ušetala lisica.
Luna je primijetila njen šokirani izraz lica.
"Scar? Jeli sve uredu? "
" Jeste, samo... Čula sam nešto. "
" Što to? "
" Znaš ono klađenje za nalazak jačeg psa od tebe? "
Luna je uzdahnula i kimnula glavom. Oh, dobro je ona znala za to.
" Eh, pa neko je pronašao psa i siguran je da ćete pobijediti. "
" To je i prošli rekao. I pretprošli. I svi ostali i sve sam ubila. "
Pomisao na to je zgrozila Lunu i ona odvoji njušku od kosti.
" Da. Ali ovaj je veoma siguran. Kaže da je ovaj pas sam pobijedio velikog vuka. Mnogo većeg od njega. "
" Koja rasa? "
" Džek rasel. "
Luna se zakikota.
" Oni su prirodno manji od svakog. "
" Ne svi. Ovaj je tvoje veličine. "
Luna podiže svoje crne obrve, nevidljive na crnom krznu.
" Kako god. Sve će se vidjeti u ringu. "
Scar kimnu glavom i odalji se.
A Luna osta zabrinuta.
Sama u prljavom, tamnom kavezu zarobljena sa svojim mislima i o tome kako je Ogi sada izgledao sigurno kao veliki džek rasel.
Uzdahnula je i legla na plahtu.
~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~
" Dobro došli! Dame i gospodo, dječaci i djevojčice! Na još jedan meč sa čuvenom Lunom!!! " viknuo je Robert u mikrofon i publika je zavrištala od uzbuđenja.
Sljedećeg trena je ušetao James vodeći Lunu na povocu.
Za to nije bio potreban povodac jer je Luna bila poslušna i uvijek je vlasniku išla uz noge, ali su je ipak vezivali jer je tako na neki način pričinjavala se opasnijom.
Publika je eksplodirala dok je Luna sjela pred njih i pozdravila ih pogledom.
"Luna vas pozdravlja, a sada molim vas pozdravite i vi: Flekicu! Džek rasela i Luninog današnjeg protivnika. "
Onda je ušetao David vodeći Ogija za povodac.
Negodovanje se prolomilo šatorom i svi su urlali na Ogija da se odvuče odavde.
Robert ih je nekako smirio pa još jednom predstavio Ogija i Davida.
Luna se trgla kad je osjetila oštar miris nečeg poznatog, kao i Ogi.
Stavili su ih jedno naspram drugog i naglasili borbu.
James je pustio Lunu s povoca i pobjegao da ne bi i on nastradao u Luninom napadu. Isto je David učinio sa Ogijem. Robert je rukom pokazao ka sredini ringa i njih trojica se odmakoše.
Crvene i plave oči se sretoše.
Crveno i plavo.
Krv i voda.
Majka i sin.
Osjetili su poznat miris u zraku i Ogi je odmah utvrdio da je Luna vučica, kao i Luna da je Ogi vuk.
Jedino što je Lunu sputavalo da ga prepozna je ime Flekica koje ju je zbunilo, a upravo to je sputavalo Ogija: ne prepoznavanje majke.
Zrak je bio napet i publika je tiho po smatrala kako se njih dvoje gledaju.
Nakon par minuta publika stade negodovati i galamiti tražeći novac nazad.
Robert je portčao da ih zaustavi i smiri, ali kada to nije uspjelo on se, ispunjen bijesom, okrenuo prema Luni.
Njegovo urlanje je odmah ušutkalo sve u prostoriji.
"NAPADNI GA, DŽUKELO JEDNA!!! "
Robert brzo izvuče smotan bič i ošinu vazduh njime.
Luna se lecnu ali osta nepomična.
Robert onda ustremi bič ka njoj i udari je po leđima.
Luna zacvili od bola i njena krv prošikta i...
Poprska preplašenog Ogija.
Tada se crne mrlje počeše slijevati preko njegovih leđa i ubrzo otkriše bijelo, a sada crvenom krvlju umrljano, krzno.
Luna razgorači oči i bez imalo sumnje povika (a to je ljudima zvučalo kao lavež) :
"Sine! "
" Majko! " odmah odgovori Ogi i potrča ka njoj.
Protrljali su glave jedno od drugoga. Luna mu zareža na uho:
" Prati me. "
Tada potrča ka izlazu, sa Ogijem za petama i njih dvoje nestadoše u tami obližnje šume ostavljajući zaprepaštena lica iza sebe...