"Priča je prelijepa bako! Ispričaj nam još jednu!"
"Vrlo rado bih, ali sam već umorna. Sljedeći put može?"
Anne i Erick kimnuše svojim glavama i izletješe iz moje spavaće sobe.
Na mjestima gdje su oni sjedjeli sat vremena dok sam im pričala priču: Sapun od krvi, tepih se udubio.
Naslonila sam glavu na zid i namjestila se u svojoj fotelji u kojoj uvijek svojim unucima pričam priče.
"Ručak je gotov. Jesi li gladna? "
Proškiljila sam da vidim odakle glas dopire i ugledala malenu sijedu glavu mog supruga kako izviruje iza vrata.
" Ne, hvala. " rekla sam i zatvorila oči ali me on natjerao da ih otvorim.
" Ne znam kako da ti kažem,ovaj sad su pričali na vijestima... Lovci sela Bijema su jučer bili uhapšeni radi lovljena ugroženih vukova. "
" I? " rekla sam hladno,
" Selo se raspada bez potpore muškaraca, zar ti nije žao svog zavičaja? "
" Zašto bi mi bilo žao? Zaslužili su. "
" Kako ti kažeš, Mary, kako ti kažeš... "
Rekao je i izašao iz sobe zatvorivši vrata i ostavljajući me u tišini.
Krv nije voda.
