Ogi se brzo izmače velikoj sapi medvjeda koji mu je prišao. Medvjed očito iznerviran ga zgrabi za mišićava ramena. Ogi tiho zareža i stade se migoljiti vikajući :
"Jaoooo, Emilio izvini! Pusti me!!! "
Medvjed ga ispusti na zemlju i frknu:
" Mama ti je u lovu, što želiš? "
Ogi zakoluta očima.
" I ja sam! Ali, sam je vidio čovjeka p-"
"Čovjeka?! Gdje?! Kada?! " uzviknu Emilio, ali ne sačeka odgovor već odmah zgrabi Ogija u gurnu ga u pećinu.
" Ostani tu, idem po tvoju majku! "
Jedva primjetno, Ogi je kimnuo glavom i sjeo na pod prekriven skorenom krvlju i košticama životinja.
Ogi je sada imao dvije godine, a to je značilo da je po vučjimim godinama dovoljno zreo da lovi i živi samostalno, no on se nikako nije razdvajao od majke. U šumi je bilo par manjih čopora, ali su Luna i on ostali sami. Svi u šumi su ih poznavali.
Ogi je legao, ali to je trajalo na par sekundi, jer se ubrzo začuo prasak. Do Ogijevih nosnica je dopro miris ljudi i lovačkih pasa.
Tamo su Ella i Max, oni neće dozvoliti lovcima da nam priđu!
Pomisli Ogi i s olakšanjem izdahnu.
Ubrzo su u pećinu ušli Emilio i s njim crna vučica, krvavo crvenih očiju. Bila je glomazna, sa oštrim i dugim očnjacima i mišićavim tijelom.
Doimala se snažnom i opasnom, ali čim je ugledala Ogija, pretvorila se u nježnu majku kakva jeste po prirodi.
Pojurila je ka Ogiju i zaplakala, trljajući svoju glavu od njegovu. Ogi nije shvatio zašto Luna plače, a Emiliov tužan pogled mu nije pomogao.
"Mama, št - "
" Oh, Ogi počelo je! Gotovo je, a tek je počelo! "
" Što? Što je počelo, što je gotovo?! " vikao je glasno pokušavajući izaći iz mamina zagrljaja i vidjeti što se desava napolju. Ali, mu Luna nije dala.
" Mama! Pobogu, što se desava?! "
" Emilio, znaš li ko ga je vidio? "
Emilio je odmahnuo svojom velikom glavom, " Moguće djeca, koja su se igrala u šumi. "
" Ali, ona nikada ne zalaze duboko! Ogi je išao predaleko ivici! "
" O čemu pričate?! " Ogi je rekao frustrirano. Luna je izdahnula i opet zaplakala.
" Ja mu ne mogu reći! Neću mu nikada reći to u lice! Emilio ti... "
" Dosta. Vrijeme je da sazna. " rekao je Emilio oštro, presjekavši napetost.
Sjeo je naspram Ogija i rekao mu da se najprije smiri. Kad je Ogi ljutito uspuhnuo i sjeo Emilio mu reče:
" Već znaš da je naša šuma odmah do plemena Bijema. "
Sačekao je da Ogi kimne glavom, pa nastavio:
" Znaš da oni love životinje, uključujući i vukove... Ali... " tu je Emilio napravio pauzu, no nastavio prije nego ga je Ogi stigao prekinuti,
" Ne znam kako da tu kažem... Ali, Ogi oni love tebe. Ne bukvalno samo tebe, već love tvoju vrstu: bijele, šumske vukove. "
Iznenađen, Ogi je kao riba na suhom rekao:
" Z-zašto...? Š-što rade sa nama ?"
" Oni smatraju bijelog vuka svetinjom, misle da bi donosite sreću. Kad vas uhvate zarobe vas u veliki kavez i tamo drže dok ne umrete. "
Emilio je bio prekinut tihim Luninim jecajem.
" Tvoja majka i ja te već dvije godine krijemo od njihovih gladnih očiju. Pretpostavljam da su te vidjela neka djeca ili lovci, pa prijavili plemenu i sada je pokrenut lov. "
" Kako znate da baš mene love? "
Luna je progovorila drhtavim glasom:
" Čula sam... Čula sam kad su rekli: 'Drž' te Bijelca! ' "
" I što sada? " upitao je Ogi, mada je bio siguran da su Emilio i Luna već odavno spremili plan za to.
" Prerušiti ćemo te u psa; dalmatinera da budemo precizni i poslati u selo. Tamo neće sumnjati u tebe, a i bit će prezaokupirani lovom za tobom. Neće znati da si ti baš u selu. Neće im pasti na pamet. " rekla je Luna, a na dvije zadnje rečenice se lukavo osmjehnula.
" To je suludo! Šta ću ja tamo?! Šta ako me okupaju?! Šta god ti budeš stavila na moje krzno ono će se saprati! "
Nastala je stanka gdje je Luna dugo i značajno promatrala Ogija.
Onda mu je prišla. Emilio je ustuknuo jer je znao što slijedi.
Luna je razjapila svoje čeljusti i jako se ugrizla za desnu nogu. Krv je šiknula i stala je slijevati na pod. Suze od boli su navrle na njene crvene oči, ali nije marila.
Odvojila je usta od noge i stala jezikom lizati krv, pa je kao fleke nanositi na Ogija koji je stajao ukočen kao kip.
Emilio je okrenuo glavu ne želeći gledati taj prizor, ali on je znao, a Ogi nije tako da je Ogi sve gledao.
Plave oči su se razgoračile a vilica pala do poda. Paraliziran od šoka nije mogao pričati, a kamoli se pomjeriti.
Kad ga je Luna "našminkala" odmakela se i odmjerila ga.
"Izgledas više kao džek rasel nego kao dalmatiner. " nasmijala se, " vrsna umjetnica, uradila sam što sam mogla. "
Ogi se pokušao pribrati.
" Ali... "
Lunino lice se uozbiljio:
" Šššš... Ogi ovo neće moći saprati ni sa svom vodom svijeta. Jer vidiš... Krv nije voda. "
Oops! This image does not follow our content guidelines. To continue publishing, please remove it or upload a different image.
